Ocjene i mišljenja polaznika obuka

1. Autorizirane izjave polaznika obuka

 

”Dva vikenda formalnog naziva „obuka“ u stvarnosti su pet dana prekrasnog iskustva, zanimljivih spoznaja, učenja, ali najvažnije – pronalaženja u sebi odgovora na brojna profesionalna i privatna pitanja. Treneri su iznimno stručni i kvalitetni u prenošenju znanja, a supolaznici – osobe koje se većinom prvi put vide u životu – postaju u jako kratkom razdoblju vrlo bliski i poznati.

Jako je teško riječima opisati što se sve zbiva tijekom obuke jer su najvažnije spoznaje one unutarnje, racionalne, a opet intimne. Ova obuka je najkvalitetnije dodatno obrazovanje koje sam ikada imala prilike steći.”

 

 

prof. dr. sc. Sanja Barić

Katedra za ustavno pravo, Pravni fakultet Rijeka

 16. veljače 2017., osnovna obuka za izmiritelje

 

”Poštovani kolega,

zahvaljujem se na toplini Vaših riječi i više nego srdačnoj dobrodošlici Vas i drugih djelatnika Udruge, protekli vikend mi je ostao u tako lijepom sjećanju ozračja ljudi koji njeguju pozitivan i jednostavan pristup rješavanju svakodnevnih kako privatnih tako i poslovnih različitosti i pitanja, jer u konačnici sve su to ljudski odnosi koji čine neraskidivu, vječno obnavljajuću mrežu zvanu život!

Željno iščekujem naša druženja i neka nova-stara znanja koja ćemo zajedno prolaziti. Zadovoljstvo mi je reći da ovaj seminar omogućuje da na jedan drugačiji način promatram vlastite unutarnje nagone i reakcije na situacije, postavljajući pred mene zadatak da preispitam svoje tzv. „ustaljene“ stavove, što sve gledam kao novi način sagledavanja sebe i ljudi s kojima dolazim u kontakt.

Još jednom toplo i od srca Vama i Vašim kolegama se zahvaljujem što ste među prvima otvorili vrata ovoj vještini kod nas i što je tako predano podučavate i dalje.”

Mladenka Babić-Braović

odvjetnica iz Splita

12. veljače 2017., osnovna obuka za izmiritelje

 

 

”Ovaj trening otvorio mi je mnoga pitanja koja me nukaju da odgovore pronalazim s dozom vesele znatiželje. Izreka ”Ne možeš starog psa naučiti novim trikovima” doista je budlaština koju je izmislio jedan autentični nepoznavatelj kako pasa tako i ljudi.”

Zdravko Tukša

odvjetnik iz Zagreba

25. rujna 2016., osnovna obuka za izmiritelja

 

 

”Dodatna obuka za izmiritelje na izvrstan način razrađuje program znanja i vještina iz osnovne obuke za izmiritelje. Na dodatnoj obuci temelj su rada praktične radionice, primjeri, vježbe i razmjene iskustva trenera izmiritelja i polaznika. Dodatna obuka koncipirana je kvalitetno, sveobuhvatno i pristup grupi i svakom polazniku je individualan.”

Maja Salopek,

odvjetnica iz Ogulina

28.02.2016., dodatna obuka za izmiritelje

 

”Ova obuka je dokaz kako promišljanjem i učenjem mirenja možemo poboljšati svoj način gledanja na druge, promijeniti sebe u osobnom, obiteljskom i profesionalnom okruženju, a samim time promijeniti cijeli svijet nabolje.”

Kristina Raguž Mandurić,

odvjetnica iz Zagreba

28.02.2016., dodatna obuka za izmiritelje

 

“Jučer, nakon završetka prvog dana osnovne obuke za izmiritelja, na traženje bliske prijateljice dala sam joj prijedlog kako da postupi sa svojim dragom upravo u skladu s naučenim prethodnog dana. Prijateljica me nazvala već nakon pola sata i kazala mi je: “Funkcionira! Puno ti hvala!”

Lejla Ritoša Horvat,

odvjetnica u Novigradu Istarskom

14.11.2015., osnovna obuka za izmiritelje

 

“Ovo je tek početak jedne uzbudljive priče i to zaista dobar početak!”

Zrinka Prlić,

odvjetnica u Zagrebu

18.11.2015., osnovna obuka za izmiritelje

 

“Uveli ste nas u jedan novi svijet o kojem ne prestajem razmišljati. Toliku emociju na nekoj edukaciji nisam doživjela nikada.

Lejla Ritoša Horvat,

odvjetnica u Novigradu Istarskom

18.11.2015., osnovna obuka za izmiritelje

 

“Vrijeme provedeno na obuci mi je proticalo brzo, u izvrsnoj interakciji predavaca i nas polaznika, sto je ucinilo ovu obuku posebnom. Ne mogu prestati pricati o ovome i svakome bih iskreno preporucio obuku (posebno osobama koje pruzaju svoje usluge govorom i savjetovanjem ), jer nakon ove obuke će svatko morati porazmisliti o svom ponasanju, stavovima i načinju ophodjenja. Od srca hvala, ucinili ste me boljim covjekom. Veselim se svakom novom susretu i vratili ste mi vjeru da još ima dobrih i ” normalnih ” ljudi.”

Zdenko Bilić,

sudski vještak za geodeziju i građevinarstvo iz Splita

18.11.2015., osnovna obuka za izmiritelje

 

“Vikend iza nas na mene je ostavio izrazito snažan dojam. Znao sam i prije obuke, dolazeći u HUM, da je tamo jedna posebna energija zbog svih ljudi koji žele promijeniti neke stvari, a svi vi ste mi to definitivno još potvrdili! Nadam se da ćemo upravo mi, uz pomoć ostalih koji su već izmiritelji, ali i onih koji ce to tek u budućnosti postati, biti kotačić koji ce pokrenuti svijest za promjenama u našem pravnom sustavu ili još bolje rečeno, u ljudskom sustavu vrijednosti.”

Lovro Milaković,

student Pravnog fakulteta u Splitu

18.11.2015.,osnovna obuka za izmiritelje

 

“Svaki dan se sjetim Srđanove: „Srđane opet si pustio zvijer da izađe, vrati je natrag“ i Mladenove: „Sve manje zauzimam stavove a sve više slušam druge ljude. Svi naši treneri Srđan, Mladen, Marija, Ana i Aida i cijela ekipa u HUM-u, stvorili su kod mene onaj fini osjećaj primanja znanja od ljudi koji vole ono što rade i upravo zbog toga žele drugima nesebično prenijeti sve što znaju. Zbog toga Srđane, Mladene, Marija, Ana i Aida, hvala.”

Petar Petrić,

odvjetnik u Zagrebu

19. 11. 2015. osnovna obuka za izmiritelje

 

“Prošlog sam petka prilazeći Teslinoj ulici, razmišljala kako će i ovo, možda, biti jedna od onih obuka/seminara/predavanja na kojima želje i očekivanja doživljavaju porazan preobražaj u hrpu pokislih glupana. Ta je pomisao brzopotezno eliminirana još istog dana, dok sam sjedila okružena potpunim strancima s kojima me povezivala nedefinirana interakcija nečeg tolikog dobrog i pozitivnog da sam, inače nesklona patetičnim ispadima, bila duboko dirnuta. To je, možebitno, jedna od onih neobjašnjivih čarolija koje se dogode kad se na jednom mjestu nađu dobri ljudi koji žele naučiti i napraviti nešto dobro. Razlog mog dolaska dobio je takav vjetar u leđa da, uz ovu količinu entuzijazma i veselja, samo proširujem njegov smisao.”

Tamara Dolgoš-Kos,

odvjetnica u Zagrebu

19.11.2015., osnovna obuka za izmiritelje

 

2. Mišljenja polaznika iz anonimnih evaluacijskih upitnika

 

„Posebne pohvale za praktičan dio seminara pogotovo onaj dio vezan za primjere iz prakse, interaktivan način sudjelovanja, rad u grupama i na primjerima.“

„Neprocjenjiva su učenja na pogreškama kroz iskustva iz prakse predavača.“

„Vrlo su vrijedne spoznaje i učenje o komunikacijskim vještinama, unapređenju verbalne i neverbalne komunikacije, shvaćanje o važnosti točnog prepoznavanja osjećaja i potreba sudionika u postupku mirenja.“

„Jak dojam na mene ostavila je spoznaja o potrebi poticanja sebe i drugih na iznošenje vlastitih potreba i osjećaja.“

„Obuka je korisna za sve životne situacije.“

„Fascinira činjenica o mogućnost korištenja tehnika mirenja u privatnom i poslovnom životu.“

„Naučeno i stečeno iskustvo ću koristiti i u privatnom i u poslovnom životu. Nadam se da će mi to poboljšati komunikaciju s ljudima s kojima surađujem“

„Stečena znanja pridonose lakšem rješavanju nastalih, ali i sprječavanju potencijalnih sukoba.“

„Možda ću malo bolje shvaćati neverbalnu komunikaciju svojih sugovornika i pokušati ih stvarno čuti, suosjećati. Živjela empatija!.“

“Bez imalo pretjerivanja mogu reći da mi je bilo jedno od najljepših životnih iskustava.”

“Osnovna obuka za izmiritelje za mene je bila mnogo važnija od mog fakulteta. Zato jer sam za razliku od znanja stečenih na fakultetu, znanja na obuci mogla primijeniti odmah”

“Neprestano sam se ispričavala nedostatkom vremena da konačno krenem na edukaciju iz medijacije, uvjeravanjem da se “ionako ne može ništa promijeniti”, a upravo ste mi Vi, svojom pozitivnom energijom i iskrenim entuzijazmom prema onome što radite, dali poticaj da se stvari mogu promijeniti i da naš osobni te profesionalni život može biti ljepši, humaniji, ugodniji, i nama i našim najbližima i našim strankama.”

„Medijacija je budućnost u rješavanju sporova.“

„Suđenje bi u modernom društvu trebalo postati alternativa postupku mirenja.“

„Mirenje je visokorangirana vrednota civiliziranog društva.“

„Mirenje je potrebno uvesti kao obavezno prije pokretanja sudskih postupka.“

„Izuzetno mi je vrijedna spoznaja da je prekidač za svaki konflikt, u glavi svakog od nas.“

„Posebno korisnim smatram spoznaju potrebe stavljanja emocija u prvi plan.“

“Hvala puno Vama na uistinu zarazno pozitivnom pogledu, ne samo na pravne, već i na sve-ljudske odnose. Neizrecivo mi je drago da sam sudjelovala u obuci, ujedno i kao član predivne grupe, a nastojat ću, naravno, sve naučeno primjenjivati svaki dan ubuduće. Sigurna sam da svi u grupi žele biti uspješni) miritelji – uzore već imamo!” (17. studenoga 2015., osnovna obuka)

“Hvala Vam, jer da nije Vašeg entuzijazma i ljubavi prema mirenju, mi se ne bismo poznavali. Zanimljivo mi je kako vjeru širi čovjek koji nešto silno i istinski vjeruje.” (17. studenoga 2015., osnovna obuka)

“Naša priča s dragim ljudima u HUM-u je tek počela. Prenijeli su nam žar u očima.” (17. studenoga 2015., osnovna obuka)

“Provela sam s vama tri prva predivna dana obuke koja su, nadam se, tek početak predivnog druženja. Spojila nas je medijacija, ali vjerujem da je ona tek jedan od brojnih interesa koji nas povezuju. Dojmila me se ogromna pozitivna energija na našim druženjima, vaša pristupačnost, jednostavnost i spremnost da pomognete jedni drugima. A sve to je odličan temelj za dobrog medijatora!” (17. studenoga 2015., osnovna obuka)

“Ono sto sam doživjela upoznavši sve vas je neopisiv osjećaj. Hvala vam na toj pozitivi.” (18. studenoga 2015., osnovna obuka)

Želim se zahvaliti svima na tri predivna i poučna dana, a posebno trenerima koji su dali dio sebe kako bi na nas prenijeli dio svojeg znanja.” (19. studenoga 2015., osnovna obuka)

“Ne znam kakve su ove ostale ekipe koje pogađaju ovu obuku, ali ovo sto je naša ekipa je nevjerojatna. Tolika energija i povezanost. Zadnjih dana samo razmišljam i pričam o mirenju. Nadam se da ljudima neću dosaditi.” (19. studenoga 2015., osnovna obuka)

“Hvala vam što ste učenje učinili jednom školom života i nadam se za ćemo znanja koja nam se prenose usvojiti i primjenjivati i kao izmiritelji na korist stranaka, kako bismo poboljšali njihove živote, ali i svakodnevno.” (19. studenoga 2015., osnovna obuka)

“Veseli me sto smo svi ushićeni ovom obukom, a posebno sto smo upoznali nove ljude, vrsne predavače i sjajne buduće kolege.” (19. studenoga 2015., osnovna obuka)

“Radujem se susretu na predavanju , a posebno druženju u subotu. Neka vas nitko ne ljuti jer mi smo na putu da postanemo bolji ljudi .” (24. studenoga 2015., osnovna obuka)

 

3. Autorizirano i anonimno iskustvima polaznika nakon obuka za izmiritelje

 

„Dopustite mi da s Vama podijelim moje osobno iskustvo koje sam doživio kroz početnu i dodatnu obuku, kao i sudjelujući na predavanjima i susretima u HUM-u, a onda i mirenjima. Naučen na obavljanje odvjetničkog poziva u svakodnevnom okruženju sudskih sporova, sukoba, nadmudrivanja, pregovaranja s jedinim ciljem da se potpuno pobijedi i da se porazi druga strana, ulaskom u svijet mirenja ušao sam u svijet ugodne komunikacije, kulturnog dijaloga, pregovaranja s ciljem da sve strane budu sretne postignutim rješenjima, u svijet građenja i čuvanja odnosa koji mogu preživjeti zauvijek. Odvjetnici i suci, ali i svi drugi miritelji će me sigurno razumjeti.

Iskustva koja sam stekao u svijetu mirenja zasjenila su sve pobjede i poraze za koje sam mislio da se moraju događati i da su neminovna posljedica svakodnevnih profesionalnih bitaka. Moje stranke koje su, nakon teških i često potpuno prekinutih odnosa sa svojim donedavnim životnim ili poslovnim partnerima, još morale voditi višegodišnje sudske postupke, doživjele su upoznavanje s mogućnostima mirenja kao nestvarno iskustvo. Za mene je, kao odvjetnika, to iskustvo bilo jednako veliko.

Neke stranke na kojima je ozbiljnost teških sudskih postupaka i još težih međuljudskih odnosa ostavila vidljive tragove, sam već nakon samog početka mirenja po prvi put mogao vidjeti nasmiješene. Nekima od njih je već puno značilo da su počeli razgovarati s drugom stranom, drugima je iskra nade da će se sukobi možda završiti značila još više, a zadovoljstvo onih koji su u mirenju postigli rješenje svojih odnosa, nije moguće opisati.

Zadovoljstvo mene kao njihovog odvjetnika, bilo je jednako, zapravo veće. Stranke koje su tražile pomoć, odlaze ne samo sa riješenim sudskim sporom, već i ponovno uspostavljenim ljudskim odnosima, privatnim, životnim, poslovnim, susjedskim, partnerskim. Zar nije to smisao svakog od nas kao odvjetnika, svakog od nas kao čovjeka. Sve više shvaćam da je naša budućnost u uspostavljanju boljih i obnavljanju slomljenih ljudskih odnosa a ne u zauzimanju subjektivnog stava tko je u pravu i prisilnom provođenju tog prava. Naravno svijet nije idealan ali tko će pomoći da bude ako to nećemo biti mi.

I zato dragi Srđane, Mladene, Danica, Marija, Ana, Aida, Vanja, cijela ekipo HUM-a, koja zna, hoće a najvažnije, voli ono što radi, dali ste nam puno, prenijeli ste nam žar.“

Petar Petrić,

odvjetnik u Zagreb,

o iskustvu nakon osnovne i dodatne obuke za izmiritelje, 27. siječnja 2016.

“Poštovani, radije bih počeo ovaj mail s Dragi moji, jer smatram da smo se dovoljno zbližili u ovih 5 dana da krenemo na neformalno obraćanje Dakle, jučer nam je bio zadnji dan, dobili smo certifikate i već danas, ja sam imao prvo mirenje (meni je draže koristiti medijacija) u školi, pa sam odlučio sa vama podijeliti dojmove, naravno poštujući povjerljivost cijelog procesa. Ukratko radi se o konfliktu ili bolje rečeno nesporazumu između profesorice matematike (nazovimo ju Matea) i učenika (nazovimo ga Stanko). Profesorica je već nekoliko puta udaljila učenika sa sata i uputila pedagogu. Zadnji put kad je to učinila (a igrom slučaja to je bio petak kada sam krenuo na obuku kod Vas) učenik je prijetio (ona je to tako shvatila, sa roditeljima).

Stanko je već imao nekoliko problema i ispada na satovima kod više profesora i na samom je rubu da ga se izbaci iz škole .A sad da vam opišem kako je izgledala medijacija. Nažalost moram početi s velikim minusom, a to je da dolazak nije bio u potpunosti dobrovoljan. Ionako su morali kod pedagoga na razgovor pa sam ja to iskoristio kao priliku da riješim taj nesporazum. Kad sam ih dočekao i pozdravio te uputio da zauzmu svoj mjesto, Matea se naglo okrenula i rekla kako mora na portu nešto kopirati te da ju pričekamo. Stanko i ja smo ušli u prostoriju i čekali je 2 minute. Za to sam vrijeme čakulao s Stankom o ocjenama, školi i sl. Kad je došla Matea, ušla je jako dominantno, s stavom da to čim prije riješimo i odbila je sjesti za isti stol, jer kao ne želi da sjedi do Stanka, jer nisu na istoj razini i sjela je iza nas. Na to sam je zamolio da meni olakša situaciju i sjede za isti stol. Učinila je to, ali je dovukla drugu sjedalicu da ne bi bila preblizu Stanku. Kad sam krenuo s uvodom prekinula me je i rekla kako je to njoj sve glupost i gubljenje vremena, da su to izmislili glupi pedagozi koji nisu bili ni sekunde na nastavi, o čemu se Stanko složio. Onda sam im ja rekao e super, eto vidite da se oboje slažete u nečemu.

Tada sam krenuo o tome što je medijacija, koju su načela, objasnio svoju ulogu, rekao kako se možda iskristalizirala potreba za odvojenim sastancima s obje strane i na kraju im postavio pitanje koliko imaju vremena i naglasio pravila ponašanja. Obje strane su upadale u riječ već prilikom samog uvoda i krenule u iznošenje gledišta, Ja ne želim da me profesorica pikira, nepravedno optuži, ja znam da sam ponekad kriv i sl. Onda ti Stanko sjediš ovako onako, ne pišeš ne radiš, i sl. Tu sam se odmakao i pustio ih da izbace sve iz sebe što ih muči, te tu i tamo ih prekinuo i parafrazirao i preoblikovao. Matea je preuzela dosta moju ulogu i ispitivala Stanka kako se ponaša na satu, da nam demonstrira i sl.

Tu smatram da sam možda pogriješio i trebao reagirati, ali nisam uspio naći prave riječi da ji pasiviziram. Ali onda se dogodilo čudo i počeli su sami komunicirati, ja sam se odmakao i ih pustio da pričaju do kraja. Došli do dogovora, ponovio sam što su se dogovorili i vidio kako su i jedno i drugo s onog stava kako je to sve glupost i gubljenje vremena, i pored početne izrazito neprijateljske neverbalne komunikacije, počeli pričati sasvim normalno. Kasnije mi se profesorica ispričala zbog nastupa na početku i rekla kako sad vidi da joj taj cijeli proces, medijacija pomogla. Matei smeta Stankov nerad i okretanje na satu, što ona shvaća kao provociranje, a Stanko misli da ga profesorica pikira i strah ga je kada ga tako proziva i zapiše na kraju dnevnika da će izletjeti iz škole, on jednostavno sebi ne može pomoći i on je takav i doma, provocira.

Složili su se da će se on kontrolirati na satu, a profesorica da će ga samo pogledom upozoriti kada pretjera i ona to neće shvatiti kao provokaciju. Eto, to je moj prvi samostalni pokušaj. Nisam baš zadovoljan, dao bih si 3 na skali od 1 do 5. Nisam se znao postaviti na neke situacije koje su se dogodile, nisam uspio pronaći prave riječi, kako da ih smirim u početnoj fazi… S druge strane, smatram da je čak u ovom slučaju bilo dobro što nisam bio aktivniji, jer su Stanko i Matea jednostavno vapili za time da se napokon čuju!

Jedan veeeeliki lijepi pozdrav iz sunčanog Zadra.“

25. veljače 2013.

“Drage kolegice i kolege izmiritelji, želim sa svima vama podijeliti svoje današnje iskustvo iz sudnice. Nije mirenje u pravom smislu riječi, ali je uspješno završilo nagodbom.

Tijekom postupka bilo je naznaka da bi moglo doći do nagodbe, no za danas sam odredila saslušanje stranaka. Stranke su bivši bračni drugovi, a predmet spora je utvrđenje bračne stečevine na dosta imovine, u bitnome, da ne ulazim u detalje. Odmah na početku izjasnili su se da žele sklopiti nagodbu i da načelno prihvaćaju već iznijeti prijedlog nagodbe.

Krenuli smo upisivati i kontrolirati točku po točku nagodbe. Nakon dva sata upisivanja detaljnih utanačenja došlo se do jednog pitanja, gdje su se podigle tenzije, izbili osjećaji koje do tada nisu iskazivali, međusobna optuživanja, lupanje papirima o stol, striktno držanje svojih stavova (“ja hoću da unesemo to i to, inače ne potpisujem” i sl.), iznošenje činjenica iz drugih postupaka u drugoj državi itd. Izgledalo je da neće biti ništa od toga i da je sav dotadašnji trud bio uzaludan (stranke inače pregovaraju već godinu dana!).

Kad se suprug digao da ide popiti vode, svi smo zaključili da bi nam dobro došla pauza i malo svježeg zraka. U pauzi (uz otvoren prozor) spontano sam započela razgovor sa strankama. Najprije mi se obratio suprug, koga sam samo saslušala, a potom (kad je on izašao) i supruga, koja se rasplakala i otvoreno iznijela svoju povrijeđenost. I nju sam saslušala i samo rekla da ju razumijem. Onda je opet došao suprug i pričali smo svi zajedno. Otkrili smo da ipak postoji način da se slože oko onog spornog pitanja, i da je možda samo došlo do pogrešne interpretacije izgovorenih želja. Po povratku svih u sudnicu (bilo je više sudionika) još je oko sat vremena trajalo pregovaranje oko nekih detalja, no završilo je potpisivanjem nagodbe.

Iako ovo nije bilo pravo mirenje sa svim njegovim fazama, želim reći da sam na današnjem primjeru vidjela kako mi je naša obuka i ono što smo naučili puno pomoglo. Vidjela sam i korisnost odvojenog razgovora sa strankama, premda je ovo danas bilo spontano, neosmišljeno i bez neke prethodne najave. Do sretnog ishoda sasvim sigurno ne bi došlo da nije bilo odvjetnika koji se izuzetno potrudio sastaviti prijedlog nagodbe, koji je na izmiriteljski način razgovarao sa strankama i u duši je izmiritelj.

Na kraju, moram reći da nema veće sreće nego kad su drugi sretni i kad vam iskreno i sa zadovoljnim osmjehom stisnu ruku.”

Zgoda se odvila u sudnici općinskog suda.

“Dragi kolege miritelji, kako sam obećao, podijeliti ću sa vama dojmove s mirenja pred Općinskim građanskim sudu u Zagrebu na kojem sam jučer sudjelovao kao punomoćnik jedne od stranaka. Spor je između dvije sestre i brata oko nasljedstva iza pokojnog oca. Imovine ima dosta, no stranke se oko nje ne mogu nikako dogovoriti, a sporu pridonosi i davni razvod roditelja čije su posljedice prenesene na djecu. Sam spor je neugodan, traje pred sudom tri godine, izvan njega još dvije, a stranke su zbog toga međusobno u jako lošim odnosima. Izmiriteljica je bila sutkinja.

To su grube okolnosti predmeta, no mogu vam reći da je izmiriteljica bez obzira na gornje okolnosti vrlo elegantno i rutinirano provodila mirenje u svojim fazama od uvoda nadalje, te mi je bilo drago što sam ih mogao pratiti i anticipirati, i time bolje zastupati interese stranke (ovdje nisam nastupao nepristrano:).Na mirenju je napravljen veliki iskorak u međusobno suprotstavljenim stavovima, što je veliki uspjeh imajući na umu da se radi o različitim interesima tri strane koje je potrebno uskladiti. Ostao sam doista ugodno iznenađen ostvarenim pomakom u slučaju primjenom načela, tehnika i pravila koja smo učili.

Mirenje je nakon više od četiri sata odgođeno za drugi termin: kako bi rekli kolege Amerikanci “I’ll keep you posted.”

„Drage kolege izmiritelji, sve vas se svih sjetim. Mada je prošlo već gotovo pola godine od naših prekrasnih vikenda i sada mi je jako toplo oko srca kada ih se sjetim. Imam osjećaj da smo se jučer družili, učili, smijali se i stjecali prekrasna iskustva. Za sebe mogu reći da svakodnevnom, poslovnom i privatnom životu prakticiram određene usvojene vještine te da i nakon proteka vremena, doživljavam prekrasna pozitivna iskustva. Mislim da nikad neću stati. Čini mi se da nakon odmaka vremena, to samo postaje još i nekako intenzivnije. Samo da ovaj osjećaj potraje.

U sudnici sam opuštenija i želim sa strankama i odvjetnicima podijeliti to raspoloženje, jer nam je onda svima lakše u ovom našem ne baš jednostavnom i odgovornom poslu. U zadnjih nekoliko mjeseci stranke su u mojoj sudnici (“izmirionici”) riješile nekoliko složenih predmeta sudskom nagodbom. Najljepše iskustvo bilo mi je kad sam, mogu slobodno reći neposrednim trudom uspjela riješiti odnos između oca i kćeri koji nisu pričali godinama. Na kraju je su otac i kćer pružili jedno drugome ruku, a otac je prigrlio kćer. Odvjetnici stranaka su mi na kraju potvrdili da je ovo stvarno moja zasluga. Joj, kako je to prekrasan osjećaj.

I stvarno, nakon svakog ovakvog trenutka, sjetim se vas. Sigurna sam da nam je 40 zajedničkih sati svima donijelo puno lijepih predstojećih sati u našim životima.

Evo, željela sam vam napisati par riječi. Svima nam želim lijep godišnji, da se odmorimo i da uživamo u životu. Najljepši pozdravi!”


HUM šalje besplatni newsletter za svoje vjerne korisnike radi što boljeg informiranja o aktualnim predavanjima, radionicama, obukama i temama iz područja medijacije.

No spam guarantee.

Prijatelji i suradnici HUM-a

PRIJATELJI
Društvo mediatorjev Slovenije
Forum za slobodu odgoja
Hrvatski ured za osiguranje
NVO Mali korak
Udruga za izvansudsku nagodbu i posredovanje u kaznenom postupku
Wassermann grupa

SURADNICI
Hrvatska udruga kreditnih unija
Hrvatsko društvo sudskih vještaka i procjenitelja
Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta RH
Ministarstvo pravosuđa RH
Pravna klinika Pravnog fakulteta u Zagrebu
Pravosudna akademija
SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava
Studentska udruga E-student
Udruga studenata prava ELSA