Stranke često postavljaju pitanje zašto bi mi medijacija moglo pomoći kada već same nisu uspjeli u traženju mirnog rješenja?

Zašto bi pregovorima dodavali medijacija i medijatora?

Medijacija uspijeva tamo gdje pregovori ne uspijevaju. Istraživanja potvrđuju da pregovori ne uspijevaju u 50% slučajeva čak i uz sudjelovanje iskusnih pregovarača. Pregovori često ne uspijevaju jer tijekom pregovora između stranaka nije bilo treće neutralne osobe. Medijator kao treća neutralna osoba u medijaciji osigurava strankama nastavak prekinutih pregovora i ujedno višu razinu pregovaranja. Medijator je u stanju dovesti stranke koje ne komuniciraju za zajednički stol i zadržati ih za stolom u sigurnom okruženju. Sve se mijenja u pregovorima uz prisutnost treće stručne osobe, medijatora kojemu su stranke i njihovi punomoćnici dali povjerenje da im pomogne riješiti spor.

Medijatorova zadaća je obnoviti prekinutu komunikaciju i pregovore, usmjeriti pregovaračke aktivnosti i upravljati pregovaračkom atmosferom. Kad stranke pregovaraju same ne ustručavaju se suprotstavljati, ustrajući u međusobnom uvjeravanju da su baš njihovi subjektivni stavovi ispravni i da baš njihovi interesi imaju prednost u zadovoljenju. Zato u toj “neupravljanoj” situaciji stranke često napuštaju zajednički stol već i kod jedne pogrešne riječi, pogleda ili tona glasa.

Medijator kanalizira aktivnosti stranaka i njihove pregovaračke strategije prvo na elemente o kojima se slažu, umjesto inzistiranja na njihovom neslaganju i produbljivanju suprotstavljanja. U medijaciji se ustraje na prisutnosti stranaka koje su ovlaštene donositi odluke, a ne na rješavanju spora samo preko posrednika i komuniciranju filtriranom isključivo pravnim gledištima i pozicijama. U medijaciji stranke umjesto međusobnog neproduktivnog uvjeravanja, imaju priliku međusobnim pažljivim slušanjem i razumijevanjem, ostvariti utjecaj jedna na drugu i početno suprotstavljanje pretvoriti u suradnju. To nije moguće postići u uobičajenoj konfliktnoj atmosferi suprotstavljanja,
napadanja, vrijeđanja, prijetnji i okrivljivanja u parnici ili u čak u izravnim pregovorima takve vrste.

Medijator tijekom medijacije pažljivo i s puno takta, dovodi stranke u situaciju u kojoj počinju dovoditi u dvojbu svoje subjektivne stavove, korigirati ih i početna prirodna nerealna očekivanja svoditi na pravu mjeru. Na taj način stranke međusobno ostvaruju pozitivni utjecaj usmjeren prema rješenju spora.

U medijaciji stranke u odvojenim sastancima s medijatorom mogu testirati prikladnost njihovih prijedloga i ponuda drugoj strani prije nego što ih iznesu. Medijator pazi na reakcije stranaka u odnosu na njihove izjave i ponašanje tijekom mirenja, pa i na one izazvane snažnim emocijama i ponudama i protu-ponudama. Medijacija omogućuje kreativnost stranaka i pronalaženje bezbroj rješenja, a više rješenja proizvodi veći osjećaj kontrole kod stranaka i olakšava im izbor.

Medijacija je veoma “živi” HUMani postupak koji daje rezultate, jer stranke u njemu osobno i aktivno sudjeluju uz pomoć njihovih punomoćnika i što je posebno važno, uz pomoć treće objektivne osobe smještene između njih. Kada se slože “prave” stranke, “pravi” spor, “pravi” punomoćnici, “pravi” medijator i još po neke dodatne “prave kockice” (vidi pod 14.), medijacija postaje iznimno djelotvorni postupak rješavanja sporova s kojim su svi sudionici veoma zadovoljni. Čak i izostanak nekih od ovih kockica, ne čini medijacija nemogućom.