Pripremni postupak

Medijaciji prethodi suglasni prijedlog stranaka za medijaciju i imenovanje medijatora s HUM-ove Liste medijatora. Tajnik HUM-a ili medijator dogovaraju sa strankama vrijeme prvog sastanka. Poželjno je da medijator sa strankama i njihovim punomoćnicima kontaktira prije prvog sastanka, tijekom medijacije i/ili nakon okončanja medijacije.

Odvojeni sastanak medijatora sa strankama prije prvog zajedničkog sastanka može biti od iznimne važnosti za kasniju kvalitetu medijacije i brzinu rješavanja spora. Cilj tog sastanka je predstavljanje i upoznavanje medijatora sa strankama i njihovim punomoćnicima radi uspostavljanja prisnog odnosa i razvijanja međusobnog povjerenja. Na ovom sastanku medijator od stranaka saznaje o njihovom problemu, a on stranke upoznaje se medijacijom i načinom njihovog postupanja u njoj. Slijedi dogovor oko prvog zajedničkog sastanka.

Medijacijski stadiji

1. Upoznavanje s medijacijom

Zadaća je medijatora još i prije prvog zajedničkog sastanka osigurati da u medijaciji budu prisutne osobe ovlaštene za odlučivanje, odnosno za sklapanje nagodbe. Medijator upoznaje stranke s njegovom i njihovim ulogama u medijaciji te temeljnim pravilima postupka. Slijedi potpisivanje izjave povjerljivosti i sporazuma o medijaciji.

2. Utvrđivanje predmeta spora i prikupljanje informacija o sporu

U nastavku prvog sastanka slijede uvodne riječi stranaka i njihovih punomoćnika. Stranke iznose svoje priče bez uzajamnog prekidanja. Svaka stranka ima priliku da iznese sve što je njoj važno. Punomoćnici stranka iznose svoje poglede na spor. Razmjenjuju se informacije, postavljaju pitanja, daju pojašnjenja, slobodno izražavaju emocije, definira se bit spora. Medijator je aktivan i pomaže strankama u artikuliranju njihovih suprotstavljenih pozicija i iznalaženju elemenata oko kojih postoji slaganje.

3. Utvrđivanje mogućnosti i alternativa

Definiraju se potrebe i interesi stranaka, iznalaze se zajednički interesi, utvrđuju njihova prava i dužnosti koja bi trebala biti predmetom sporazuma, utvrđuju se prioriteti, nude se različita rješenja, ukazuje se na potrebu održavanja dugoročnih odnosa između stranaka u budućnosti, ako ona postoji, raspravlja se o najboljim i najlošijim mogućim rješenjima i alternativama za stranke. Po potrebi, održavaju se zasebni sastanci medijatora sa strankama.

4. Pregovaranje

Medijator pojašnjava pozicije i stavove stranaka, potiče njihove prijedloge upravljene ka konačnom rješenju, dovodi u dvojbu nefleksibilne stranačke stavove, podsjeća stranke zašto su izabrale medijacija, potiče ih na samo-procjenu izgleda u parnici, odnosno na razmišljanje o tome kakve su za njih moguće posljedice i rizici nesklapanja nagodbe. Medijator strankama pomaže da se približe sporazumu razmatranjem ponuđenih mogućnosti te da među njima odaberu one koje su za njih najprimjenjivije i najprihvatljivije.

5. Sklapanje nagodbe

Sažima se nesporno, eliminiraju se nejasnoće, složeno se čini jednostavnim, predlaže se nacrt nagodbe, sastavlja i potpisuje nagodba. Medijator može sudjelovati u sastavljanju teksta nagodbe.

Za slučaj da stranke medijaciju ne okončaju nagodbom, medijator iznosi pregled utvrđenih problema i postignutog napretka tijekom mirenja te ohrabruje stranke uputom da prekid u pregovorima smatraju samo privremenim zastojem. Stranke samostalno odlučuju o daljnjim koracima u sporu.