Za ocjenu o pogodnosti spora za medijaciju presudna je spremnost stranaka i njihovih punomoćnika za medijaciju, a ne vrsta spora. Neki sporovi su ipak pogodniji za medijaciju od drugih. Primjerice, među takve se svrstavaju sporovi u kojima su stranke upućene jedne na drugu i u kojima su bile ili će biti u trajnijem odnosu neovisno o rješenju spora: obiteljski sporovi (između članova obitelji, bračnih drugova, rodbine), sporovi između susjeda, prijatelja, suvlasnika, suposjednika, suautora i dr.) Sudske presude ovim strankama trajno narušavaju odnos. Privremeno narušeni odnos između stranaka u medijaciji ima priliku obnoviti se, sačuvati ili poboljšati.

Među sporovima pogodnim za medijaciju svrstavaju se posebno radni sporovi, sporovi vezani uz sve oblike materijalne (oštećenje imovine i dr.) i nematerijalne štete (smrt, ozljeda, bolest, medicinska pogreška) te gospodarski sporovi (ugovorni, građevinski, pomorski, intelektualno vlasništvo, autorska prava i dr.), a posebno i sporovi vezani uz pitanja povjerljive prirode (između dioničara i uprave, sporovi između članova društva, sporovi između ortaka, i dr.). Za medijaciju pogodni su i svi sporovi vezani za onečišćenje okoliša.

Neke okolnosti idu u prilog mirenja: želja za brzim rješavanjem problema, potreba za izražavanjem snažnih emocija, žudnja stranke za prilikom da je konačno čuje suprotna strana, stranke nisu u stanju komunicirati same, stranke ne raspolažu pregovaračkim vještinama, sukob između stranke i njenog punomoćnika, prijetnja uništenjem poslovne reputacije te poslovnog ili drugog odnosa, želja za izbjegavanjem parnice, zadovoljenje nemonetarnih potreba stranaka, i dr.