fbpx
Medijacija – općenito2021-01-20T13:53:42+01:00

Najčešća pitanja o medijaciji općenito

HUM E-book o medijaciji

1. Što je to medijacija?2021-02-08T13:13:23+01:00

Medijacija (mirenje) je pregovaranje u kojem stranke uz pomoć treće nepristrane osobe od njihovog povjerenja traže i pronalaze vlastito rješenja sukoba ili spora.  To je dobrovoljan, povjerljiv i privatan postupak. Medijacija je fleksibilan, međutim strukturiran postupak. Izostanak strogih procedura i formi u medijaciji, medijaciju čini brzim i učinkovitim alatom za rješavanje sporova. Medijacija nije alternativa sudovima, već neuspjelim pregovorima.

Parnica je utemeljena na prekidu izravne komunikacije i suprotstavljanju stranaka u pravnoj areni u kojoj je jedini cilj poraziti protivnika. Suprotstavljanje kao koncept temeljem kojeg jedna strana pokušava dobiti nešto od druge, promašen je. Zato moderna društva danas zahtijevaju nove i efikasnije načine rješavanja sporova. Medijacija među njima prednjači.

Izravna komunikacija i suradnja stranaka temeljni je pristup u medijaciji i osnova za postizanje rješenja. Medijacija nije samo način rješavanja sporova, to je način života i poslovanja.

2. Koja je razlika između mirenja i medijacije?2021-02-15T10:50:35+01:00

Između mirenja i medijacije u praktičnom smislu razlike nema. Međutim, ogromna je razlika u psihološkom smislu. Naime, medijacija je izvorni i uvriježeni termin u cijelom svijetu (mediation). Potječe od latinske riječi „mediare“ – „u sredini“. Sudionicima konflikta u njegovom rješavanju često treba pomoć treće osobe između njih, samo na sasvim drugačiji način od onog koji je do njega doveo.

 

Taj izvorni termin medijacija, naš zakonodavac je u Zakonu o mirenju bespotrebno preimenovao u mirenje. S druge strane, primjerice Obiteljski zakon ne poznaje mirenje, već medijaciju. Čini se kako je „mirenje“ medijaciji načinilo veliku štetu u smislu njenog sporijeg prihvaćanja iako s punim uvjerenjem možemo tvrditi da je riječ o definitivno najboljem načinu rješavanja konflikata.

 

U praksi se pokazalo da se strane u konfliktima i sporovima doslovce zabezeknu kada im se spomene mirenje s drugom stranom. U stanju ozbiljnog konflikta, ideja pomirenja sudionicima konflikta je strana, čak i uvredljiva. Nipošto ne žele sjesti za stol i miriti se s „neprijateljem“. Njihovo neproduktivno i agresivno ponašanje u konfliktu u kojem je svaka od njih na razne načine vrijeđala i štetila drugoj, ideju mirenja u startu za njih čini ne samo neprihvatljivom, već i nemogućom.

 

No ako sudionicima spora im umjesto mirenja, ponudimo medijaciju, mnogo su veći izgledi da se za nju zainteresiraju. Zato se preporučuje ne koristiti termin mirenje, već isključivo medijacija. Još je prikladnije govoriti o efikasnom načinu rješavanja konflikta ili spora ili naprednim i potpomognutim pregovorima uz pomoć treće osobe u sredini – medijatora ili medijatorice. 

3. Kako se odvija medijacija?2021-02-08T13:30:19+01:00

Priprema za medijaciju

Medijaciji prethodi suglasni prijedlog stranaka i imenovanje medijatora s HUM-ove Liste medijatora. Tajnik HUM-a ili medijator dogovaraju sa strankama vrijeme prvog sastanka. Poželjno je da medijator sa strankama i njihovim punomoćnicima kontaktira prije prvog sastanka, tijekom medijacije i/ili nakon njenog okončanja.

Odvojeni pripremni sastanak medijatora sa strankama prije prvog zajedničkog sastanka može biti od iznimne važnosti za kasniju kvalitetu medijacije i brzinu rješavanja spora. Cilj tog sastanka je predstavljanje i upoznavanje medijatora sa strankama i njihovim punomoćnicima radi uspostavljanja prisnog odnosa i razvijanja međusobnog povjerenja. Na ovom sastanku medijator od stranaka saznaje o njihovom problemu, a on ili ona stranke upoznaje se medijacijom i načinom njihovog postupanja u njoj. Slijedi dogovor oko prvog zajedničkog sastanka.

Medijacijski stadiji

Upoznavanje s medijacijom

Zadaća je medijatora još i prije prvog zajedničkog sastanka osigurati da u medijaciji budu prisutne osobe ovlaštene za odlučivanje, odnosno za sklapanje nagodbe. Medijator upoznaje stranke s njegovom i njihovim ulogama u medijaciji te temeljnim pravilima. Slijedi potpisivanje izjave o povjerljivosti i sporazuma o medijaciji.

Utvrđivanje predmeta spora i prikupljanje informacija o sporu

U nastavku prvog sastanka slijede uvodne riječi stranaka i njihovih punomoćnika. Stranke iznose svoju stranu priče bez uzajamnog prekidanja. Svaka od njih ima priliku ispričati što je njoj važno. Punomoćnici stranka iznose svoje poglede na spor. Razmjenjuju se informacije, postavljaju pitanja, daju pojašnjenja, slobodno izražavaju emocije, definira se bit spora. Medijator je aktivan i pomaže strankama u artikuliranju njihovih suprotstavljenih pozicija i iznalaženju elemenata oko kojih postoji slaganje.

Utvrđivanje mogućnosti i alternativa

Definiraju se potrebe i interesi stranaka, iznalaze se zajednički interesi, utvrđuju njihova prava i dužnosti koja bi trebala biti predmetom sporazuma, utvrđuju se prioriteti, nude se različita rješenja, ukazuje se na potrebu održavanja dugoročnih odnosa između stranaka u budućnosti, ako ona postoji, raspravlja se o najboljim i najlošijim mogućim rješenjima i alternativama za stranke. Po potrebi, održavaju se zasebni sastanci medijatora sa strankama.

Pregovaranje

Medijator pojašnjava pozicije i stavove stranaka, potiče njihove prijedloge upravljene ka konačnom rješenju, dovodi u dvojbu nefleksibilne stranačke stavove, podsjeća stranke zašto su izabrale medijacija, potiče ih na samo-procjenu izgleda u parnici, odnosno na razmišljanje o tome kakve su za njih moguće posljedice i rizici nesklapanja nagodbe. Medijator strankama pomaže da se približe sporazumu razmatranjem ponuđenih mogućnosti te da među njima odaberu one koje su za njih najprimjenjivije i najprihvatljivije.

Sklapanje nagodbe

Sažima se nesporno, eliminiraju se nejasnoće, složeno se čini jednostavnim, predlaže se nacrt nagodbe, sastavlja i potpisuje nagodba. Medijator može sudjelovati u sastavljanju teksta nagodbe.

Za slučaj da stranke medijaciju ne okončaju nagodbom, medijator iznosi pregled utvrđenih problema i postignutog napretka tijekom mirenja te ohrabruje stranke uputom da prekid u pregovorima smatraju samo privremenim zastojem. Stranke samostalno odlučuju o daljnjim koracima u sporu.

4. Koji su sporovi prikladni za medijacija?2021-02-08T13:32:40+01:00

Za ocjenu o pogodnosti spora za medijaciju presudna je spremnost stranaka i njihovih punomoćnika, a ne vrsta spora. Neki sporovi su pogodniji za medijaciju od drugih. Primjerice, među takve se svrstavaju sporovi u kojima su stranke upućene jedne na drugu i u kojima su bile ili će biti u trajnijem odnosu neovisno o rješenju spora: obiteljski sporovi (između članova obitelji, bračnih drugova, rodbine), sporovi između susjeda, prijatelja, suvlasnika, suposjednika, suautora i dr.) Sudske presude ovim strankama trajno narušavaju odnos. Privremeno narušeni odnos između stranaka u medijaciji ima priliku obnoviti se, sačuvati ili poboljšati.

Među sporovima pogodnim za medijaciju svrstavaju se posebno radni sporovi, sporovi vezani uz sve oblike materijalne (oštećenje imovine i dr.) i nematerijalne štete (smrt, ozljeda, bolest, medicinska pogreška) te gospodarski sporovi (ugovorni, građevinski, pomorski, intelektualno vlasništvo, autorska prava i dr.), a posebno i sporovi vezani uz pitanja povjerljive prirode (između dioničara i uprave, sporovi između članova društva, sporovi između ortaka, i dr.). Za medijaciju pogodni su i svi sporovi vezani za onečišćenje okoliša.

Neke okolnosti idu u prilog medijacije: želja za brzim rješenjem problema, potreba za izražavanjem snažnih emocija, žudnja stranke za prilikom da je konačno čuje suprotna strana, stranke nisu u stanju komunicirati same, stranke ne raspolažu pregovaračkim vještinama, sukob između stranke i njenog punomoćnika, prijetnja uništenjem poslovne reputacije te poslovnog ili drugog odnosa, želja za izbjegavanjem parnice, zadovoljenje nemonetarnih potreba stranaka, i dr.

5. Koji sporovi nisu prikladni za medijacija?2021-02-08T13:35:23+01:00

Medijacija i medijator nemaju čarobni štapić, međutim, zbog njene djelotvornosti i humanog pristupa prema svim sudionicima, ona često postaje „magična“ ako joj se da prilika. Medijaciju nije moguće primijeniti na sve sporove i na sve stranke. Neki sporovi nisu pogodni za medijaciju. Neke stranke zbog vrste i intenziteta njihovog sukoba nisu u stanju i ne žele niti pokušati tražiti mirno rješenje.

Neke okolnosti ne idu u prilog medijacije – prijašnji pokušaj mirnog rješenja nije dao rezultata, stranke su dopustile da sukob previše eskalira, jedna ili obje stranke i/ili njihovi punomoćnici odbijaju izvansudsko rješenje, jedna stranka želi pobjedu u parnici po svaku cijenu, želi javnu pobjedu nad protivnikom, medijacija neki smatraju znakom slabosti, stranka i njen punomoćnik su presamouvjereni u izglede u parnici, na spor utječu osobe koje nije moguće dovesti u medijaciju, stranke žele dobiti sudsku odluku o određenom pravnom pitanju, prevelika neravnoteža u pravnom položaju i/ili snazi, osvetoljubivo držanje jedne od stranaka, zlonamjerno postupanje, jedna stranka misli da druga mora priznati krivnju, stranke dolaze iz sredine u kojoj nema mjesta medijaciji ili iz sredine u kojoj nema organizirane medijacije i medijatora ili spor se odnosi na nedopuštena raspolaganja stranaka.

U sporu s drugom stranom dopustili ste da konflikt toliko eskalira da više niste u stanju s njom komunicirati, čak to više i ne želite. Krivite je za nastanak spora, uznemireni ste i frustrirani. Osjećate se nemoćno, jer mislite da se u tom pogledu više ne može bilo što učiniti. I pored toga, želite rješenje spora i vratiti svoj mir.

Želite li brzo rješenje spora?
Želite li vratiti kontrolu nad svojim sporom i životom?
Želite li dobiti priliku da vas netko konačno doista čuje i sluša?
Želite li priliku ispričati svoju stranu priče i sve što je baš vama važno?
Želite li da vas se kao stranku konačno netko tretira kao najvažniju osobu na svijetu?
Želite li rješenje spora koje vam neće netko treći nametnuti?
Želite rješenje spora s kojim će svi sudionici biti mirni i zadovoljni?
Želite li konačno mir sa sobom i sa suprotnom stranom?

Ako je vaš odgovor na bilo koje od ovih pitanja pozitivan, izaberite medijaciju. HUM će vam pomoći riješiti spor i po potrebi, prethodno kontaktirati drugu stranu s kojom trenutno niste u stanju komunicirati.

6. Zašto bi uopće netko pristao na medijaciju?2020-04-30T09:00:00+02:00

U sporu s drugom stranom dopustili ste da konflikt toliko eskalira da više niste u stanju s njom komunicirati, čak to više i ne želite. Krivite je za nastanak spora, uznemireni ste i frustrirani. Osjećate se nemoćno, jer mislite da se u tom pogledu više ne bilo što učiniti. I pored toga, želite rješenje spora i vratiti svoj mir.

Želite li brzo rješenje spora?
Želite li vratiti kontrolu nad svojim sporom i životom?
Želite li dobiti priliku da vas netko konačno doista čuje i sluša?
Želite li priliku ispričati svoju stranu priče i sve što je baš vama važno?
Želite li da vas se kao stranku konačno netko tretira kao najvažniju osobu na svijetu?
Želite li rješenje spora koje vam neće netko treći nametnuti?
Želite rješenje spora s kojim će svi sudionici biti mirni i zadovoljni?
Želite li konačno mir sa sobom i sa suprotnom stranom?

Ako je vaš odgovor na bilo koje od ovih pitanja pozitivan, izaberite medijaciju. HUM će vam pomoći riješiti spor i po potrebi, prethodno kontaktirati drugu stranu s kojom trenutno niste u stanju komunicirati.

7. Ako pristanem na medijaciju, znači li to da se moram pomiriti i nastaviti odnose sa suprotnom stranom?2021-02-08T13:39:11+01:00

Primarni cilj medijacije nije pomiriti stranke u sporu, već obnoviti njihovu komunikaciju, izgubljeno povjerenje, transformirati njihov odnos prema konfliktu i jednih prema drugima i pomoći im pronaći rješenje u kojem svaka od njih nalazi svoj interes. Ovakav pristup omogućuje popravljanje poremećenog odnosa između stranaka i često stvara osnovu za njegov nastavak (primjerice poslovni odnosi) ili korektno održavanje (primjerice roditelji, bivši bračni drugovi, susjedi).

Medijacija i nagodba okončavaju sukob postizanjem rješenja s kojim stranke mogu mirno nastaviti živjeti i problem ostaviti iza sebe. Mir između stranaka najčešća je posljedica medijacije. 

8. Je li medijacija u moguća ako sam u veoma lošem odnosu s drugom stranom?2021-02-08T13:44:39+01:00

Intenzitet narušenosti odnosa s protivnom stranom sam po sebi nije zapreka medijaciji. Dapače, presudno je želite li vi i protivna strana rješenje spora i rješenje problema. Ako vjerujete da niste u stanju komunicirati s drugom stranom i osobno joj predložiti medijaciju i/ili imate dojam da druga strana neće pristati na medijaciju, prepustite nama u HUM-u da obavimo razgovor s drugom stranom umjesto vas. Presudna je spremnost stranaka na uključivanje u medijaciju.

9. Zašto bih pristao na medijaciju ako sam u pravu?2021-02-08T13:49:28+01:00

Prije nego pronađete odgovor na ovo pitanje, upitajte se:

Želim li biti u pravu ili u miru?

Želim li biti u pravu ili u odnosu?

Biti u pravu najčešće nije korisno ni u kojem odnosu. Sudski postupak je neizvjestan i nema garancije da ćete uspjeti u parnici. Ako pak uspijete, nema garancije da ćete stvarno i dobiti ono što je u vašu korist presuđeno.

Ne brinite, ako vjerujete da su vaši izgledi dobri u parnici, dobri će biti i vaši izgledi u medijaciji. Zato ne birajte kao prvu opciju parnicu u kojoj netko drugi umjesto vas odlučuje o vašem sporu, o vašoj sudbini, životu ili poslovanju. O spornim pitanjima koja su samo vama i protivnoj strani važna, uz pomoć medijatora skrojite rješenje i pravdu po vašoj mjeri i prema vašim uvjetima. Za sud uvijek ima vremena kao posljednju opciju – alternativu.

Mnoge stranke nakon medijacije osjećaju veliko zadovoljstvo, jer su sudjelovale u rješavanju vlastitog problema, umjesto da su čekale da im sudac presudom nametne rješenje koje nije njihovo.

10. Razlozi zbog kojih stranke u konfliktu ili sporu često izbjegavaju medijaciju2021-02-08T13:55:09+01:00

Ne želim priznati da imam problem.

Ne vidim kako bi mi pomogao medijator kada ja, i pored velikog pregovaračkog iskustva, u tome nisam uspio.

Ustručavam se tražiti pomoć od treće nepoznate osobe.

Vjerujem da će moj prijedlog za medijaciju oslabiti moje pravne i pregovaračke pozicije.

Vjerujem da je sud jedino mjesto na kojem se rješavaju sporovi.

Sud je za mene bolja opcija, jer u sudu mogu dobiti sve što želim.

Medijacija je bacanje vremena, ionako ćemo završiti u sudu.

Druga strana je nerazumna i s njom se ne može komunicirati.

Druga strana sigurno neće pristati na medijaciju.

Ne želim se suočiti s drugom stranom, neka spor umjesto mene vodi moj odvjetnik.

Moj odvjetnik se protivi medijaciji.

Moj odvjetnik/korporativni pravnik vjeruje da je sud najbolja opcija.

Ne mogu sudjelovati u medijaciji jer ne znam ništa o njoj.

Ne vjerujem u povjerljivost mirenja.

Medijacija zvuči predobro da bi bilo istinito.

Kontaktirajte nas i dopustite da u vašu korist uklonimo svaku vrstu zabrinutosti u pogledu medijacije koju u ovom trenutku prirodno osjećate.

11. Kada je najbolje započeti s medijacijom?2021-02-08T13:57:12+01:00

Nema pouzdanog pravila o tome koji trenutak je najbolji za početak medijacije. Ponekad je to trenutak u kojem sukob još nije dovoljno eskalirao, a ponekad je potrebno vrijeme da stranke postanu svjesne da sudski postupak nije ono što su očekivale i da su preumorne da bi ga nastavile. Ipak, preporučuje se da se stranke u medijaciju uključe što ranije, prije nego što konflikt među njima  eskalira i postane neupravljiv.

12. Koliko traje medijacija?2021-02-08T14:05:20+01:00

Mnoge medijacije završe na prvom sastanku, a najčešće završavaju u najviše 3 sastanka. Rijetke su medijacije koje zahtijevaju više sastanaka. Trajanje medijacije ovisi o strankama i o vještini medijatora. Sastanci mogu trajati više sati, a cijeli postupak računajući od podnošenja prijedloga za medijaciju, nekoliko dana ili tjedana, a najviše samo nekoliko mjeseci. Rješavanje sporova u medijaciji, najčešće se mjeri danima i tjednima, a u parnici godinama. Prema istraživanju Europske komisije u koje je uključena i Hrvatska, prosječno trajanje parnice u 2014. iznosilo je 566 dana, a prosječno trajanje medijacije 43 dana.

U HUM-u najistaknutiji spor po njegovom trajanju u parnici prije početka medijacije bio je spor koji je pred općinskim sudom trajao punih 16 godina. Stranke i njihovi punomoćnici došli su u HUM. Za njihovu odluku za medijaciju bila je odlučna preporuka parničnog suca. Medijacija je završena nagodbom nakon dva sastanka u ukupnom trajanju od ukupno od 6 sati i 30 min, unutar tri tjedna od podnošenja prijedloga za medijaciju. Stranke i njihovi punomoćnici bili su prezadovoljni i ugodno iznenađeni.  Na glas su se upitali: “ Zašto mi za medijaciju nismo saznali ranije?”

U 2019., medijacije u HUM-u su prosječno završavale nakon 2,2 medijacijska sastanka i prosječno nakon oko 5 sati. U HUM-ovoj praksi računajući trajanje medijacijskih sastanka, najkraća medijacija trajala je 1 sat i 40 minuta. Najduži medijacijski sastanak trajao je 11 sati. Medijacijski sastanci u složenim predmetima znaju trajati dva do tri puna dana. Naravno, u praksi HUM-a u određenom broju medijacija trebalo je održati 5 do 8 medijacijskih sastanaka do sklapanja nagodbe. Obično je riječ o sporovima u kojima su stanke bile nabijene snažnim emocijama. Od podnošenja prijedloga za medijaciju do sklapanja nagodbe u medijaciji u HUM-u prosječno prođe 29 dana.

13. Koji je postotak sklapanja nagodbi u medijaciji?2021-02-08T14:10:15+01:00

U medijaciji imate velike izglede da postignete nagodbu. Zastoj u pregovorima smatra se samo privremenim prekidom pregovora i pravo vrijeme za medijaciju je trenutak kada pregovori ne uspiju. Sudionici konflikata i sporova imaju svoj ritam i brzinu njihovog i treba ih poštovati. Prikladan poticaj u tom pogledu pomaže.

Upravo zato što stranke u medijaciji imaju priliku nakon dugotrajnog prekida komunikacije, ponovno sjesti za zajednički stol i otvoreno i slobodno komunicirati, smatra se da ne postoji neuspješna medijacija neovisno o tome jesu li sklopili nagodbu ili ne. Čest je slučaj da stranke sklope nagodbu nakon prethodno okončane medijacije bez nagodbe ili da se jave HUM-u i medijatoru nakon više mjeseci od okončanja medijacije te uz poticaj medijatora predlože nastavak medijacije radi sklapanja nagodbe.

Uvjerljivo najveći broj medijacija završava nagodbom. U 2019. u HUM-u preko 80% medijacija je završeno nagodbom, a od toga 50% njih je završeno nagodbom na prvom i jedinom sastanku.

14. Poželjne pretpostavke za sklapanje nagodbe u medijaciji2021-02-08T14:12:30+01:00

Otvoren i pozitivan odnos prema mirnom rješavanju sporova (medijaciji).

Odluka za suočavanje s problemom.

Preuzimanje odgovornosti za rješavanje problema.

Otvorenost prema mogućnost prihvaćanja pomoći treće osobe.

Snažna potreba za rješenjem spora i za mirom.

Sudjelovanje u medijaciji u dobroj vjeri.

Sudjelovanje u medijaciji osoba ovlaštenih za donošenje odluka (sklapanje nagodbe).

Punomoćnici stranaka skloni medijaciji, vještinama i tehnikama pregovaranja i medijacije.

te zastupanju stranaka u medijaciji – na drugačiji način nego u parnici.

Učinkovita pregovaračka strategija.

Realna očekivanja i/ili spremnost na njihovu korekciju.

Spremnost na slušanje.

Spremnost na razumijevanje drugačijeg mišljenja.

Spremnost osvijestiti postojanje vlastitog doprinosa u konfliktu.

Tolerantnost, strpljivost i upornost.

Kreativnost.

Dobra priprema.

15. Zašto je medijacija djelotvorna?2021-02-08T14:29:19+01:00

Stranke često postavljaju pitanje kako bi im to medijacija mogla pomoći kada već one same nisu uspjele u traženju mirnog rješenja?

Zašto bi pregovorima dodavali medijaciju i medijatora?

Medijacija uspijeva tamo gdje pregovori ne uspijevaju. Istraživanja potvrđuju da pregovori ne uspijevaju u 50% slučajeva čak i uz sudjelovanje iskusnih pregovarača. Pregovori ne uspijevaju jer tijekom pregovora između pregovaračkih strana nema treće neutralne osobe između njih. Medijator kao treća osoba u medijaciji od povjerenja svih strana, osigurava im nastavak prekinutih pregovora i ujedno višu razinu pregovaranja. Medijator je u stanju dovesti stranke koje ne komuniciraju za zajednički stol i zadržati ih za stolom u sigurnom okruženju. Sve se mijenja u pregovorima uz prisutnost treće stručne osobe, medijatora kojemu su stranke i njihovi punomoćnici dali povjerenje da im pomogne riješiti spor.

Medijatorova zadaća je obnoviti prekinutu komunikaciju i pregovore, usmjeriti pregovaračke aktivnosti i upravljati pregovaračkom atmosferom. Kad stranke pregovaraju same ne ustručavaju se suprotstavljati, ustrajući u međusobnom uvjeravanju da su baš njihovi subjektivni stavovi ispravni i da baš njihovi interesi imaju prednost u zadovoljenju. Zato u toj “neupravljanoj” situaciji stranke često napuštaju zajednički stol već i kod jedne pogrešne riječi, pogleda ili tona glasa.

Medijator kanalizira aktivnosti stranaka i njihove pregovaračke strategije umjesto na inzistiranju u njihovom neslaganju i produbljivanju suprotstavljanja usmjerava na elemente o kojima se slažu. U medijaciji se ustraje na prisutnosti stranaka koje su ovlaštene donositi odluke, a ne na rješavanju spora samo preko posrednika i njihovom filtriranom komuniciranju opterećenom isključivo pravnim gledištima i pozicijama. U medijaciji stranke umjesto međusobnog neproduktivnog uvjeravanja, imaju priliku međusobnim pažljivim slušanjem i razumijevanjem, ostvariti utjecaj jedna na drugu i početno suprotstavljanje pretvoriti u suradnju. To nije moguće postići u uobičajenoj konfliktnoj atmosferi suprotstavljanja, napadanja, vrijeđanja, prijetnji i okrivljivanja u parnici ili u čak u izravnim pregovorima takve vrste.

Medijator tijekom medijacije pažljivo i s puno takta, dovodi stranke u situaciju u kojoj one počinju dovoditi u dvojbu svoje subjektivne stavove, korigirati ih i početna prirodna nerealna očekivanja svoditi na pravu mjeru. Na taj način stranke međusobno ostvaruju pozitivni utjecaj usmjeren prema rješenju spora.

U medijaciji stranke u odvojenim sastancima s medijatorom mogu testirati prikladnost njihovih prijedloga i ponuda drugoj strani prije nego što ih iznesu. Medijator pazi na reakcije stranaka u odnosu na njihove izjave i ponašanje tijekom mirenja, pa i na one izazvane snažnim emocijama i ponudama i protu-ponudama. Medijacija omogućuje kreativnost stranaka i pronalaženje bezbroj rješenja. Više mogućih rješenja proizvodi veći osjećaj kontrole kod stranaka i olakšava im izbor.

Medijacija je veoma “živi” HUMani postupak koji daje rezultate, jer stranke u njemu osobno i aktivno sudjeluju uz pomoć njihovih punomoćnika i što je posebno važno, uz pomoć treće objektivne osobe smještene između njih. Kada se slože “prave” stranke, “pravi” spor, “pravi punomoćnici“, “pravi medijator/ica“ i još po neke dodatne “prave kockice” (vidi pod 14.), medijacija postaje iznimno djelotvorni postupak rješavanja sporova s kojim su svi sudionici zadovoljni. Čak i izostanak nekih od ovih kockica, ne čini medijacija nemogućom.

Medijatori kao treće osobe od povjerenja stranaka, donose svježu perspektivu u odnose među strankama u sporu koji imaju određenu povijest. Oni su obučeni o posebnim znanjima o sukobu, komunikacijskim, pregovaračkim i medijatorskim vještinama.

Oni pomažu:

  • upravljati postupkom te strankama doći do rješenja spora,
  • obnoviti prekinutu komunikaciju,
  • vratiti izgubljeno povjerenje,
  • pojasniti nejasno,
  • složeno učiniti jednostavnim,
  • unijeti objektivne elemente u subjektivna stajališta,
  • strankama otkriti stvarne interese koji se kriju iza spora,
  • emocije koje samo na prvi pogled otežavaju odnose čine dobrodošlim,
  • strankama doći do zaključaka o snazi i slabostima njihovih pozicija te o rizicima i tegobama koje ih čekaju ako rješenje spora izostane,
  • otkriti zapreke koje stoje pred rješenjem i prevladati ih, te generirati rješenja koja stranke nikad ranije nisu razmatrale zbog subjektivnog i jednostrano interesnog gledanja na spor.

Medijatori omogućuju izravnu komunikaciju između stranaka, umjesto kako je to uobičajeno u parnici – njihove međusobne komunikacije i komunikacije sa sudom isključivo posredno preko punomoćnika i pisanim putem. Stranke u medijaciji sudjeluju izravno zajedno sa svojim punomoćnicima, a ne posredno preko njih.

Medijatori personaliziraju i HUManiziraju sporenje. Oni pomažu da se vrati čovjek i čovječnost u sporenje. U parnici se čovjek gotovo u potpunosti zagubio. Zato medijacija i zovu “umjetnošću biti čovjekom.” Medijatori suprotstavljene protivnike pretvaraju u partnere koji surađuju u traženju rješenja zajedničkog problema. Oni ih potiču da umjesto napadanja jednih drugih, napadnu zajednički problem i zajedno traže rješenje.

Pregovori se smatraju najboljim načinom da dobijete od druge strane ono što vam treba. Osobe u konfliktu pregovaraju, jer uz pomoć pregovora mogu postići mnogo bolje rješenje nego bez njih. Osobe u konfliktu se uključuju u medijaciju zato jer u medijaciji mogu pronaći bolje rješenje nego u pregovorima. Medijacija se smatra naprednijom (potpomognutom) verzijom izravnih pregovora. Upravo medijator pregovorima dodaje ključnu novu vrijednost do koje stranke često ne uspijevaju doći samostalno.

Stranke u sporu gube međusobno povjerenje. Medijator je jedina osoba kojoj stranke u sporu vjeruju na početku medijacije. Velika je čast i privilegij medijatora biti osobom kojoj su obje stranke imenovanjem povjerile važnu ulogu u rješavanju njihovog velikog životnog ili poslovnog problema. Zato je povjerenje stranaka u medijatora njegov ili njen najjači adut u medijaciji i grade ga od prvog kontakta s njima.

Iz tog povjerenja, pouzdanosti, stručnosti, iskustva i reputacije zbog koje je medijator izabran od stranaka, medijator ostvaruje jedinstveni dopušteni pozitivni utjecaj na stranke. Za uzvrat, stranke uzvraćaju medijatoru s čvrstim opredjeljenjem da u medijaciji dođu do rješenja. Na taj način medijator i stranke u naravi sklapaju dvostrano-obvezujući ugovor čiji je bitan sastojak rješenje njihovog spora.

16. Tko su medijatori?2020-04-30T11:09:54+02:00

Medijatori kao treće neutralne osobe od povjerenja stranaka, donose svježu perspektivu u odnose među strankama u sporu koji imaju određenu povijest. Medijatori su obučeni o posebnim znanjima o sukobu, komunikacijskim, pregovaračkim i medijatorskim vještinama.

Oni:

  • upravljaju postupkom te pomažu strankama doći do rješenja spora,
  • obnoviti prekinutu komunikaciju,
  • vratiti izgubljeno povjerenje,
  • pojasniti nejasno,
  • složeno učiniti jednostavnim,
  • unijeti objektivne elemente u subjektivna stajališta,
  • pomoći strankama otkriti stvarne interese koji se kriju iza spora,
  • emocije koje samo na prvi pogled otežavaju odnose učiniti dobrodošlim,
  • pomažu strankama doći do zaključka o snazi i slabostima njihovih pozicija te o rizicima i tegobnostima koje ih čekaju ako rješenje spora izostane,
  • otkriti zapreke koje stoje pred rješenjem i prevladati ih te generirati rješenja koja stranke nikad ranije nisu razmatrale zbog isključivog subjektivnog i jednostrano interesnog gledanja na spor.

Medijatori omogućuju izravnu komunikaciju između stranaka, umjesto kako je to uobičajeno u parnici, njihove međusobne komunikacije i komunikacije sa sudom isključivo posredno preko punomoćnika i pisanim putem. Stranke u medijaciji sudjeluju izravno zajedno sa svojim punomoćnicima, a ne posredno preko njih.

Medijatori personaliziraju i HUManiziraju sporenje. Oni pomažu da se vrati čovjek u sporenje. U parnici se čovjek gotovo u potpunosti zagubio. Zato medijacija i zovu “umjetnošću biti čovjekom.” Medijatori suprotstavljene protivnike pretvaraju u partnere koji surađuju u traženju rješenja zajedničkog problema. Oni ih potiču da umjesto napadanja jednih drugih, napadnu zajednički problem koji traži rješenje.

Pregovori se smatraju najboljim načinom da dobijete od druge strane ono što vam treba. Osobe u konfliktu pregovaraju jer uz pomoć pregovora mogu pronaći m nogo bolje rješenje nego bez njih. Osobe u konfliktu se uključuju u medijaciju zato jer u medijaciji mogu pronaći bilje rješenje nego u pregovorima. Medijacija se smatra mnogo naprednijom (potpomognutom) verzijom izravnih pregovora. Upravo medijator pregovorima dodaje ključnu novu vrijednost do koje stranke često ne uspijevaju doći samostalno.

Stranke u sporu izgubile su međusobno povjerenje. Medijator je jedina osoba kojoj stranke u sporu vjeruju na početku mirenja. Velika je snaga i privilegij medijatora biti osobom kojoj su obje stranke imenovanjem povjerile važnu ulogu u rješavanju njihovog velikog životnog ili poslovnog problema. Zato je povjerenje stranaka u medijatora njegov najjači adut u medijaciji i gradi ga od prvog kontakta s njima.

Iz tog povjerenja, pouzdanosti, stručnosti, iskustva i reputacije zbog koje je medijator izabran od stranaka, medijator ostvaruje jedinstveni dopušteni pozitivni utjecaj na stranke. Za uzvrat, stranke uzvraćaju medijatoru s čvrstim opredjeljenjem da u medijaciji dođu do rješenja. Na taj način medijator i stranke u naravi sklapaju dvostrano-obvezujući ugovor čiji je bitan sastojak, rješenje njihovog spora.

17. Tko su medijatori na HUM-ovoj Listi medijatora?2021-02-08T14:33:18+01:00

Na Listi medijatora nalaze se i medijatori koji su među najboljima i najiskusnijima u Hrvatskoj, a neki od njih imaju i visoku međunarodnu reputaciju. Svo oni su registrirani u Registru medijatora pri Ministarstvu pravosuđa RH. Premda među njima prednjače pravnici, medijacija nije rezervirana za pravnu struku. Na Listi medijatora su i sjajni medijatori različitih profesija. Oni su izvrsni ne samo u svom poslu, već i u medijaciji.

Stranke mogu suglasno predložiti i odabrati medijatora. Ako strankama nije poznato koji medijator bi bio najpogodniji za njih i njihov spor ili se ne uspiju dogovoriti o osobi medijatora, medijatora će im predložiti HUM.
Može li medijator odlučiti o sporu i davati pravne savjete strankama?
Medijator ne odlučuje o sporu, ne kazuje strankama koja je od njih je u pravu, a koja u krivu, ne zauzima strane i ne može strankama nametnuti rješenje.
Ako je tome tako, pa što to medijator uopće radi?
Mnoge stranke i njihovi punomoćnici koji se prvi put susreću s medijacijom, očekuju da će medijatori, baš kao suci, zauvijek riješiti problem između njih na način da će odlučiti koja je od njih u pravu. Medijacija je za razliku od parnice, postupak stranaka. Ona predstavlja jedini forum u svijetu rješavanja sporova u kojemu stranke imaju punu kontrolu u donošenju odluke o njihovom sporu.
Medijacija nije postupak u kojem ćete sve svoje napore usmjeriti na uvjeravanje medijatora u pravilnost vaših pravnih pozicija i gledišta. Zadaća stranaka u medijaciji je uvjeriti protivnu stranku u ispravnost svojih stajališta. Kroz mogućnost da čuju i slušaju jedna drugu, stranke dolaze do novih informacija i razumijevanja razloga suprotstavljenih pozicija, za koje ranije nisu ni znali. To im omogućuje provjeru i korekciju vlastitih pozicija i približavanje međusobnih razlika.
Davanje pravnih savjeta, ocjena i procjena, zadaća je punomoćnika stranaka. Kod kreiranja pravnih pozicija stranke često u uvjerenju i/ili želji da budu u pravu, precjenjuju svoju snagu, posebno zato što su sastavljene na temelju jednostranih, nedovoljnih i nepotpunih informacija. Stvaraju ih tako da se oslanjaju samo na elemente koji ih podržavaju, a svjesno ili nesvjesno isključuju sve one koji je dovode u pitanje. S vremenom, one počinju čvrsto vjerovati u te konstruirane pravne pozicije koje najčešće nemaju mnogo veze sa stvarnim životom. Uz njih počinju vezivati projicirane željene izglede. Zato stranke i njihovi punomoćnici od njih teško odustaju, sve dok se ne izlože slobodnoj i ne-prijetećoj komunikaciji s drugom stranom te novim informacijama koje im nisu bile dostupne ili su ih predvidjele.
Pa dobro, hoćete li mi konačno reći što to točno radi medijator?
Medijator svoju ulogu i položaj u medijaciji izvodi iz povjerenja stranaka koje su mu baš one dale. Medijator je osoba koja upravo zbog toga što su ga stranke izabrale, imenovale i suglasno ovlastile da im pomogne, ima tzv. „prirodni autoritet“ kod stranaka. Sudac za razliku od medijatora posjeduje samo „formalni autoritet“.
Na temelju prirodnog autoriteta medijator izvodi svoj utjecaj na stranke i one dobrovoljno dopuštaju da ih vodi do rješenja. U tom pogledu, zadaća je i ovlaštenje medijatora postaviti strankama i njihovim punomoćnicima pitanja koja ranije nisu čuli, nisu htjeli čuti ili su ih ponaosob ili zajednički svjesno ili nesvjesno zanemarili ili zaboravili. Medijator je najčešće jedina osoba koja strankama za razliku od njihovih odvjetnika, savjetnika, pa čak i sudaca u parnici, može s njihovim dopuštenjem (prirodnim autoritetom) suptilno dovoditi u dvojbu njihova stajališta, pravne pozicije i želje. U svoje pravne pozicije stranke uključuju želje koje najčešće nisu sukladne s njihovim potrebama i izvan su objektivnih mogućnosti.
Pogrešno se drži da svaki spor predstavlja isključivo pravni problem i da se može riješiti jedino na temelju prava i sudskim putem. Pravni problemi u stvarnom životu ne postoje, kreiraju ih pravnici. Postoje samo životni i poslovni problemi stranaka, koji se upravo zato na najpogodniji način mogu riješiti samo na životan i poslovan način. Pravo može svoje mjesto uspješno naći samo u pozadini njihovog rješavanja, ne u prvom planu.
Predmet spora između stranaka primjerice u naravi nisu ugovorne odredbe ili posjed/ vlasništvo određenog dijela zemljišta radi utvrđivanja međe, već je njegovo izvorište uvijek osobne prirode. Sukob ili spor proizlaze iz nerazumijevanja i zato poremećenih odnosa između stranaka. Iza spora uvijek se kriju nezadovoljeni interesi i potrebe stranaka koje one nisu iskomunicirale. Stranke nisu u stanju o njima otvoreno razgovarati sve dok se nalaze u modusu međusobnog suprotstavljanja u sudu ili izvan njega, i dok u tom nadmetanju pokušavaju dokazati jedna drugoj da su baš one u pravu te pobijediti ili poraziti jedna drugu. Jednako tako, one to nisu u stanju sve dok su u postupku i pred osobom (sucem ili arbitrom) koja odlučuje umjesto njih.
Medijator pomaže strankama komunicirati otvorenom u sigurnom ozračju bez prekidanja, vrednovanja i osuđivanja izrečenog. Pomaže im napustiti čvrsto zauzete pravne pozicije i pronaći te iznijeti njihove stvarne interese koji se kriju iza spora, a njihove želje zamijeniti stvarnim potrebama.
Medijator može pitati stranke:
Što vi doista želite u ovom sporu?
Koji je vaš stvarni interes iza vaše pravne pozicije?
Vjerujete li da se vaš interes može zadovoljiti i na koji način?
Možete li zadovoljiti svoj interes i omogućiti protivnoj strani da zadovolji svoj? Ili, da “spasi obraz”?
Kakvima doista ocjenjujete vaše pravne izglede u ovom sporu u parnici?
Jeste li uzeli u obzir sve rizike i tegobnosti parnice?
Ako sam dobro shvatio, krivite drugu stranu za nastanak vašeg spora.
Pokušajte pogledati unazad i pronaći postoje li elementi s kojima ste svojim radnjama ili propuštanjima doprinijeli da ovaj konflikt i spor nastanu?
Što bi sada uradili drugačije?
Vjerujete li da vam daljnje suprotstavljanje i negativne emocije pomažu?
Postoji li nešto drugo izvan uskog predmeta spora što vas može zadovoljiti, a protivna stranka vam to može pružiti?
Možete li se umjesto na prošlost koju ne možete popraviti, usmjeriti se na sadašnjost i budućnost?
Možete li ocijeniti što bi za vas značila nagodba u medijaciji?
Možete li ocijeniti što bi za vas značilo da do nagodbe ne dođe?
Uz ovakav pristup medijator pomaže strankama doći do njihovog vlastitog rješenja od obostrane koristi, nakon što same dođu do zaključka da ni jedan od njihovih pojedinačnih interesa nema isključivo pravo na zadovoljenje.

18. Što to zapravo radi medijator u medijaciji?2020-04-30T11:14:06+02:00

Može li medijator odlučiti o sporu i davati pravne savjete strankama?

Medijator ne odlučuje o sporu, ne kazuje strankama koja je od njih je u pravu, a koja u krivu, ne zauzima strane i ne može strankama nametnuti rješenje.

Ako je tome tako, pa što to medijator uopće radi?

Mnoge stranke i njihovi punomoćnici koji se prvi put susreću s medijacijom, očekuju da će medijatori baš kao suci, zauvijek riješiti problem između njih na način da će odlučiti koja je od njih u pravu. Medijacija je za razliku od parnice, postupak stranaka. Ona predstavlja jedini forum u svijetu rješavanja sporova u kojemu stranke imaju punu kontrolu u donošenju odluke o njihovom sporu.

Medijacija nije postupak u kojem ćete sve svoje napore usmjeriti na uvjeravanje medijatora u pravilnost vaših pravnih pozicija i gledišta. Zadaća stranaka u medijaciji je uvjeriti protivnu stranku u ispravnost svojih stajališta. Kroz mogućnost da čuju i slušaju jedna drugu, stranke dolaze do novih informacija i razumijevanja razloga suprotstavljenih pozicija, za koje ranije nisu ni znali. To im omogućuje provjeru i korekciju vlastitih pozicija i približavanje međusobnih razlika.

Davanje pravnih savjeta, ocjena i procjena, zadaća je punomoćnika stranaka. Kod kreiranja pravnih pozicija stranke često u uvjerenju i/ili želji da budu u pravu, precjenjuju njihovu snagu, posebno zato jer su sastavljene na temelju jednostranih, nedovoljnih i nepotpunih informacija. Stvaraju ih način da se oslanjaju samo na elemente koji ih podržavaju, a svjesno ili nesvjesno isključuju sve one koji je dovode u pitanje. S vremenom, one počinju čvrsto vjerovati u te konstruirane pravne pozicije koje najčešće nemaju mnogo veze sa stvarnim životom. Uz njih počinju vezivati projicirane željene izglede. Zato stranke i njihovi punomoćnici od njih teško odustaju, sve dok se ne izlože slobodnoj i ne-prijetećoj komunikaciji s drugom stranom te novim informacijama koje im nisu bile dostupne ili su ih predvidjele.

Pa dobro, hoćete li mi konačno reći što to točno radi medijator?

Medijator svoju ulogu i položaj u medijaciji izvodi iz povjerenja stranaka koje su mu baš one dale. Medijator je osoba koja upravo zbog toga što su ga stranke izabrale, imenovale I suglasno ga ovlastile da im pomogne, ima tzv. „prirodni autoritet“ kod stranaka. Sudac za razliku od medijatora posjeduje samo „formalni autoritet“.

Na temelju prirodnog autoriteta medijator izvodi svoj utjecaj na stranke i one dobrovoljno dopuštaju da ih vodi do rješenja. U tom pogledu, zadaća je i ovlaštenje medijatora postaviti strankama i njihovim punomoćnicima pitanja koja ranije nisu čuli, nisu htjeli čuti ili su ih ponaosob ili zajednički svjesno ili nesvjesno zanemarili ili zaboravili. Medijator je najčešće jedina osoba koja strankama za razliku od njihovih odvjetnika, savjetnika, pa čak i sudaca u parnici, može s njihovim dopuštenjem (prirodnim autoritetom) suptilno dovoditi u dvojbu njihova stajališta, pravne pozicije i želje. U svoje pravne pozicije stranke uključuju želje koje najčešće nisu sukladne s njihovim potrebama i izvan su objektivnih mogućnosti.

Pogrešno se drži da svaki spor predstavlja isključivo pravni problem i da se može riješiti jedino na temelju prava i sudskim putem. Pravni problemi u stvarnom životu ne postoje, oni se kreiraju. Kreiraju ih pravnici. Postoje samo životni i poslovni problemi stranaka, koji se upravo zato na najpogodniji način mogu riješiti samo na životan i poslovan način. Pravo može svoje mjesto uspješno može naći samo u pozadini njihovog rješavanja, ne u prvom planu.

Predmet spora između stranaka primjerice u naravi nisu ugovorne odredbe ili posjed/ vlasništvo određenog dijela zemljišta radi utvrđivanja međe, već je njegovo izvorište uvijek osobne prirode. Sukob ili spor proizlaze iz nerazumijevanja i zato poremećenih odnosa između stranaka. Iza spora uvijek se kriju nezadovoljeni interesi i potrebe stranaka koje one nisu iskomunicirale. Stranke nisu u stanju o njima otvoreno razgovarati sve dok se nalaze u modusu međusobnog suprotstavljanja u sudu ili izvan njega, i dok u tom nadmetanju pokušavaju dokazati jedna drugoj da su baš one u pravu te pobijediti ili poraziti jedna drugu. Jednako tako, one to nisu u stanju sve dok su u postupku i pred osobom (sucem ili arbitrom) koja odlučuje umjesto njih.

Medijator pomaže strankama komunicirati otvoreno u sigurnom ozračju bez prekidanja, vrednovanja i osuđivanja izrečenog. Pomaže im napustiti čvrsto zauzete pravne pozicije i pronaći i iznijeti njihove stvarne interese koji se kriju iza spora, a njihove želje zamijeniti stvarnim potrebama.

Medijator može pitati stranke:

  • Što vi doista želite u ovom sporu?
  • Koji je vaš stvarni interes iza vaše pravne pozicije?
  • Vjerujete li da se vaš interes može zadovoljiti i na koji način?
  • Možete li zadovoljiti svoj interes i omogućiti protivnoj strani da zadovolji svoj? Ili, da “spasi obraz”?
  • Kakvima doista ocjenjujete vaše pravne izglede u ovom sporu u parnici?
  • Jeste li uzeli u obzir sve rizike i tegobnosti parnice?
  • Ako sam dobro shvatio, krivite drugu stranu za nastanak vašeg spora.
  • Pokušajte pogledati unazad i pronaći postoje li elementi s kojima ste svojim radnjama ili propuštanjima ipak doprinijeli da ovaj sukob i spor nastanu?
  • Što bi sada uradili drugačije?
  • Vjerujete li da nam daljnje suprotstavljanje i negativne emocije pomažu?
  • Postoji li nešto drugo izvan uskog predmeta spora što vas može zadovoljiti, a protivna stranka vam to može pružiti?
  • Možete li se umjesto na prošlost koju ne možete popraviti, usmjeriti se na sadašnjost i budućnost?
  • Možete li ocijeniti što bi za vas značila nagodba u medijaciji ili što bi za vas značilo da do nagodbe ne dođe?

Uz ovakav pristup medijator pomaže strankama doći do njihovog vlastitog rješenja od obostrane koristi, nakon što same dođu do zaključka da ni jedan od njihovih pojedinačnih interesa nema isključivo pravo na zadovoljenje.

19. Što izabrati, medijaciju ili parnicu?2021-02-08T14:35:53+01:00

Mnoge stranke parniče jer misle da nemaju izbora i nije im poznato da postoji bolji način rješavanja spora. Mnogi sudionici sporova umjesto parnice često odabiru odustanak od rješavanja vlastitog spora (istraživanja potvrđuju da veliki broj sporova stranke nikada ne rješavaju, zbog toga što one parnicu sebi ne mogu priuštiti i/ili se ne žele izložiti njenim tegobama).

Jednako tako, mnoge stranke nemaju drugog izbora do tužiti suprotnu stranu koja jednostavno ne želi ni razgovor ni dogovor i koja odugovlačenjem kroz sudski postupak želi postići neprihvatljive ciljeve. Tada je ako je drugoj stranci to važno, tužba nužna. Tužba ponekad znači i “ja mislim ozbiljno.” Medijacija i nagađanje mogu uslijediti i odmah nakon tužbe, a prije pokretanja kotača sudskog aparata (održavanja prvog ročišta). Primarni cilj je pokušati medijaciju prije parnice.

Tužba se doslovce smatra objavom (rata) drugoj strani. Zato se tužba doživljava kao najviši čin izdaje i nepovjerenja u jednom odnosu. Kod takvog stanja stvari i uz sve posljedice parnice, jasno je zašto parnica u mnogome otežava dogovaranje. Međutim, to ne mora nužno biti tako.
Stranke svakako trebaju razmotriti medijaciju kao prvu opciju nakon neuspjelih izravnih pregovora, pa i one stranke koje misle da su toliko suprotstavljene i udaljene u njihovim stajalištima da bilo kakva komunikacija s onom drugom nije moguća, a još i manje dogovor među njima. Imajte na umu da je riječ o prirodnom stanju odnosa i vašim dojmovima u trenutku kada ste snažno opterećeni sukobom s drugom stranom. Tada doista vjerujete da se ne da ništa učiniti. Dopustite sebi i u tim trenucima otvorenost za mogućnost medijacije. Veoma ćete se pozitivno iznenaditi vlastitim mogućnostima i izgledima u medijaciji već od prvog kontakta s HUM-om i medijatorom.
Najupečatljivija razlika između ranije i kasnije odluke za medijaciju, je visina svakovrsnih izravnih i neizravnih troškova te dužina proteklog vremena i života, stupanj tegobnosti, frustracije i neizvjesnosti, posebno ako se odlučite za parnicu. Što je vremenski razmak između ovih dviju točaka veći, svi prateći troškovi i tegobnosti su veće. Sveukupni troškovi medijacije su neusporedivo niži u odnosu na troškove parnice ili u odnosu na odluku ne činiti ništa.

20. Je li moguće tijekom parnice predložiti i sudjelovati u medijaciji?2021-02-08T14:37:28+01:00

Primarni cilj medijacije je prevencija sukoba ili spora prije nego što eskaliraju, kao i njihovo rješavanje prije obraćanja stranaka sudu. Medijacija ne isključuje suđenje, a suđenje ne isključuje medijaciju. Stranke mogu započeti i sudjelovati u medijaciji u svako doba neovisno o tome jesu li pokrenule ili čak i okončale parnicu.

21. Moram li obavijestiti sud o započetoj i okončanoj medijaciji?2021-02-08T14:39:46+01:00

Ako ste se odlučili za medijaciju tijekom parnice, obavijestit ćete sud o tome i predložiti zastoj parnice. Ako do nagodbe u medijaciji ne dođe, parnica se može nastaviti. Ako se u medijaciji sklopi nagodba, obavijestit ćete sud o tome, a stranka koja je u tom sporu imala ulogu tužitelja povući će tužbu. Izjava o povlačenju tužbe i suglasnost za povlačenje suprotne strane, najčešće su sastavni dio nagodbe u medijaciji.

22. Može li se i pored pravomoćne odluke u parnici predložiti medijacija?2021-02-08T14:43:36+01:00

Ako ste se odlučili za medijaciju tijekom parnice, obavijestit ćete sud o tome i predložiti zastoj parnice. Ako do nagodbe u medijaciji ne dođe, parnica se može nastaviti. Ako se u medijaciji sklopi nagodba, obavijestit ćete sud o tome, a stranka koja je u tom sporu imala ulogu tužitelja povući će tužbu. Izjava o povlačenju tužbe i suglasnost za povlačenje suprotne strane, najčešće su sastavni dio nagodbe u medijaciji.

23. Koja je razlika između parnice i medijacije?2021-02-08T14:45:24+01:00

Parnični postupak je javan, strog i formalan. U parnici se koristi strankama nerazumljivi pravni jezik. One u parnici nisu gospodari spora i nemaju stvarni utjecaj na sudsku odluku. U parnici se utvrđuje samo pravno relevantno, a odluka se donosi isključivo na temelju prava. Presudom se proglašava pobjednik i gubitnik, a često su sve stranke u parnici gubitnici. Protiv presude prvostupanjskog suda nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, a protiv pravomoćne presude ima pravo na reviziju. Presude zato što su nametnute, rijetko se izvršavaju dobrovoljno. Izvršavaju se prisilno u sudskom ovršnom postupku koji najčešće traje kao mala parnica.

Medijacija je dobrovoljan, fleksibilan i povjerljiv postupak. Svrha povjerljivosti je osigurati okruženje u kojem stranke i njihovi punomoćnici mogu raspravljati o činjenicama i problemima otvoreno, bez straha da se ono što su rekli može upotrijebiti protiv njih izvan medijacije. Mogućnost da se otvoreno govori o detaljima spora vodi do dogovora i rješenja spora. U medijaciji se koristi strankama razumljiv jezik. Stranke u medijaciji zauzimaju centralno mjesto i imaju priliku iznijeti sve što je njima važno, a ne samo ono što je pravno relevantno.
U medijaciji stranke konačno imaju priliku da ih čuje, sluša i razumije suprotna strana. U sigurnom ozračju u kojem nema međusobnog osuđivanja i vrednovanja po trećoj osobi (sucu), u obnovljenoj komunikaciji, međusobnom uvažavanju i razumijevanju suprotstavljenih gledišta, stranke imaju priliku približiti početne razlike i suprotstavljanje zamijeniti suradnjom. Jednako tako, one na taj način imaju priliku shvatiti da ni jedna od njih nema apsolutno pravo niti pravo na zadovoljenje isključivo vlastitog interesa.
U medijaciji stranke postižu vlastito rješenje koje njima odgovara i zato ga smatraju pravednim. Na ovaj način uvećava se pristup stranaka pravdi, vlastitoj pravdi u kojoj je svaka od strana zadovoljila neki svoj interes. Kao stranke u medijaciji nagodbu smatraju pravednom, dobrovoljno je i promptno izvršavaju. Takvu pravdu najčešće nije moguće ostvariti u sudskom postupku. Zato medijacija nazivaju “pravdom s ljudskim licem.”

24. Koje su prednosti medijacije u odnosu na parnični postupak?2021-02-08T14:47:42+01:00

Stranke slobodno odabiru osobu medijatora, suca u parnici ne mogu birati. One u svako doba mogu odustati od medijacije i od medijatora, a od parnice i od suda u pravilu ne. Parnica je dugotrajna i neizvjesna. Zbog dugotrajnosti sudski postupak je skup. Medijacija je brz i ekonomičan postupak, a neizvjesnosti oko sadržaja nagodbe nema, jer o njenom sadržaju odlučuju isključivo stranke. Stranke nagodbom postižu vlastito rješenje, a sudskom odlukom im se rješenje nameće.

Nagodbom u medijaciji spor se trajno okončava, a presudu stranke mogu pobijati pravnim lijekovima. Nagodba u medijaciji izvršava se dobrovoljno. Sudska presuda se najčešće izvršava prisilno. Presudom je najmanje jedna stranka pobjednik, a druga gubitnik. Nagodbom u medijaciji nema pobjednika i gubitnika, sve stranke su zadovoljile neki svoj interes u najvećoj mogućoj mjeri u tom trenutku.

U medijaciji se za razliku od parnice ne izvode dokazi, ne saslušavaju svjedoci, nema vodi zapisnik, a podnesci nisu nužni. U sudskom postupku sva komunikacija je pisana i posredna, a u medijaciji se ona odvija brzo, neposredno te telefonskim, elektronskim ili online putem. U medijaciji stranke osobno i aktivno sudjeluju pored punomoćnika, a u parnici one najčešće sudjeluju posredno preko svojih punomoćnika i na taj način posredno komuniciraju i sa sudom i sa protivnom stranom.

Parnica se bavi prošlošću, medijacija sadašnjošću u budućnošću. Stranke u medijaciji su gospodari spora od njegovog početka do kraja. U sudskom postupku stranke ne gospodare sporom.

„Parnica ruši, a medijacija gradi mostove između stranaka.“

25. Koja je razlika između medijacije i arbitraže?2021-02-08T14:54:58+01:00

Riječ je o dva sasvim različita postupka, slično kao što se razlikuju medijacija i parnica. Arbitražni postupak je privatno suđenje. Autonomija stranaka u arbitraži završava izborom arbitara i prava koje će se primjenjivati. Arbitri donose odluke o sporu na temelju prava i u postupku sličnom sudskom. Stranke nemaju utjecaja na sadržaj arbitražnih odluka i njima im se kao i sudskom odlukom nameće prisilno rješenje spora.

Medijator ne odlučuje o sporu, već pomaže strankama pronaći zajedničko rješenje o čijem sadržaju one apsolutno odlučuju. U medijaciji nije primarno koja je stranka u pravu na temelju prava, već na koji način zadovoljiti njihove suprotstavljene interese. Medijacija se zasniva na suradnji stranaka, za razliku od sudskog i arbitražnog postupka koji se zasnivaju na njihovom suprotstavljanju. Jedino suradnja stranaka može dovesti do rješenja spora.

26. Tko u medijaciji sastavlja nagodbu?2021-02-08T14:56:35+01:00

Stranke su odgovorne za nagodbu i njen sadržaj, a medijator za postupak medijacije. Kvalitetno proveden postupak najčešće dovodi do nagodbe. Stranke i njihovi punomoćnici najčešće sastavljaju nacrt nagodbe. Medijator može sudjelovati u predlaganju sadržaja nagodbe i njenom sastavljanju. Kada se stranke i punomoćnici suglase oko konačnog teksta nagodbe, vlastoručno je potpisuju. Nagodba sadrži pečat HUM-a i može je potpisati i medijator.

27. Je li nagodba sklopljena u medijaciji obvezujuća (ovršna isprava)?2021-02-08T14:57:51+01:00

Nagodba u medijaciji predstavlja rješenje koje je rezultat želja i suglasne volje stranaka. Zato se najveći broj nagodbi u medijaciji izvršava dobrovoljno. I pored toga, nagodba u medijaciji sukladno odredbama Zakona o medijaciji i Ovršnog zakona ima značaj ovršne isprave ako sadrži privatnu ugovornu klauzulu ovršnosti. To je prema njenoj pravnoj snazi izjednačuje sa sudskom nagodbom ili pravomoćnom presudom, tako da se za slučaj potrebe, može prisilno provesti sudskim putem u ovršnom postupku.

28. Kako ću znati je li ono što smo dogovorili u nagodbi pravno dopušteno?2021-02-08T15:03:36+01:00

Ne samo stranke i njihovi punomoćnici, već i medijator ima pravo i dužnost sudjelovati u medijaciji koja se okončava nagodbom samo ako je sadržaj nagodbe u skladu sa prisilnim propisima, društvenim moralom i ne vrijeđa interese trećih osoba. Medijator koji postupa suprotno, ne postupa prema pravilima struke i ne postupa etično, i neće se dugo zadržati u poslu.

29. Postoji li mogućnost žalbe protiv nagodbe sklopljene u medijaciji?2021-02-08T15:05:09+01:00

Nagodbom u medijaciji spor se okončava sporazumno i trajno. Za razliku od sudske presude, nagodba u medijaciji se ne može pobijati žalbom. Nagodba je građansko- pravni ugovor stranaka, a ne odluka treće osobe koja se može dovoditi u pitanje u žalbenom postupku.

30. Koja su medijacijska pravila?2021-02-08T15:06:35+01:00

Medijacija je dobrovoljan i fleksibilan postupak i zato nema mnogo pravila. Medijator upravlja postupkom, a stranke su odgovorne za nagodbu. Stranke, medijator i svi drugi sudionici postupka, dužni su poštivati povjerljivost medijacije. Svi sudionici medijacije dužni su slušati jedni druge bez upadica, prekidanja i bez korištenja neprimjerenih riječi. Svaka stranka u medijaciji ima priliku kazati ono što drži da je važno i da odgovori na navode protivne strane. Medijator ima ovlaštenje da kada to ocijeni potrebnim, razgovara odvojeno sa strankama i njihovim punomoćnicima.

31. Moram li raspolagati pravnim znanjem da bi sudjelovao u medijaciji?2021-02-08T15:07:55+01:00

Ne morate raspolagati pravnim znanjem da bi sudjelovali u medijaciji. Možete i u medijaciji kao i u parnici, angažirati punomoćnika pravnog profesionalca da zastupa vaše pravne interese. U medijaciji pravo nije primarno za rješenje spora. Medijacija djeluje u „sjeni prava“ i ono daje okvir za pregovore koji prethode nagodbi.

Vrlo je poželjno da nagodba bude korektna u pravnom smislu. Ako stranke ne žele ustrajati u tom pravcu, već žele dobrovoljno izvršiti ono što su dogovorile u dobroj vjeri, nije isključeno i nedopušteno da njihovom voljom nagodba po svojoj formi i sadržaju ne bude apsolutno u skladu s pravilima pravne struke. Sadržaj nagodbe ne smije biti protivan prisilnim propisima, moralu društva i ne smije vrijeđati interese trećih osoba.

32. Koja je uloga odvjetnika u medijaciji?2021-02-22T12:33:37+01:00

Stranke samostalno odlučuju o angažiranju odvjetnika u medijaciji. Njihova prisutnost u medijaciji nije obavezna, međutim, u daleko najvećem broju medijacija odvjetnici redovito sudjeluju u medijaciji zajedno sa svojim strankama. Oni u medijaciji imaju svojstvo savjetnika stranaka i zastupnika njihovih interesa.

Njihova uloga je u mnogome drugačija od one koju imaju u parnici ili u arbitražnom postupku, no veoma komplementarna. Odvjetnici bliski medijaciji i zastupanju stranaka u medijaciji, često su najveći saveznici medijacije i njenog okončanja nagodbom.

Iz iskustva odvjetnika koji su medijaciju svrstali u svoju paletu pravnih usluga, a među njima i posebno uslugu zastupanja u medijaciji, pokazalo se da su s medijacijom zadovoljne ne samo njihove stranke, već i odvjetnici. Zašto je tome tako?

U medijaciji i stranke i odvjetnici imaju priliku veoma dobro međusobno se upoznati i provesti daleko više aktivnog i kvalitetnog vremena zajedno, nego što je to mogu u parnici ili arbitražnom postupku. Riječ je o vremenu pripreme za medijaciju, o vremenu tijekom i nakon medijacije.

I stranke i odvjetnici imaju priliku u medijaciji razgovarati s medijatorom o svim važnim pitanjima spora i odnosa između njih i stranaka, za razliku od razgovora sa sucem i arbitrom koji je vrlo ograničen, služben, formalan i vezan isključivo uz predmet zahtjeva. Medijator kao treća neutralna osoba od povjerenja stranaka osoba, često može sa strankama razgovarati na drugačiji način od njihovih odvjetnika i reći im ili predložiti stvari koje odvjetnici često ne mogu.

Primjerice, i stranke i odvjetnici u medijaciji uz pomoć medijatora, imaju priliku testirati održivost i snagu vlastitih pravnih pozicija, stavova, mišljenja i subjektivnih istina. Zbog povjerljive, otvorene, slobodne i nefiltrirane međusobne komunikacije i takve komunikacije s medijatorom, te slobodne razmjene informacija i isprava koje nisu imale ranije, i jedna i druga strana u medijaciji dobivaju priliku bolje se čuti, slušati i razumjeti jedna drugu. Pored toga medijacija omogućuje da i jedna i druga strana sazna stvarne potrebe i interese one druge. Na taj način mogu korigirati početne pozicije i stavove u pravcu rješenja koje će odgovarati i jednoj i drugoj.

U medijaciji je isključeno nadmetanje između stranaka i odvjetnika te natjecanje oko toga tko je od njih u pravu. Oni se ne moraju iscrpljivati u uvjeravanju medijatora tko je u pravu, već u kvalitetnoj i produktivnoj međusobnoj komunikaciju i uz potporu medijatora sve vrijeme i energiju umjesto na međusobno pobjeđivanje uložiti u traženje rješenja spora.

Ovakav pristup razvija ne samo partnerstvo između stranke i odvjetnika na jednoj strani, već i partnerstvo stranaka i odvjetnika na suprotnim stranama – partnerstvo u rješavanju zajedničkog problema.

Odvjetnici na ovaj način imaju priliku uvećati svoju reputaciju na samo kod svoje, već i kod suprotne stranke. Stranke zadovoljne svojim odvjetnicima u medijaciji preporučuju ih rado drugima i donose im nove poslove, pa i medijacije. Medijacija odvjetnicima daje priliku osjećati se dobro sa sobom i obavljenim poslom na način koji u parnici ili arbitraži sebi ne mogu priuštiti.

Početne zapreke na strani odvjetnika u korištenju medijacije

Pravnici svoju djelatnost temelje na dugogodišnjoj tradiciji i na specijaliziranom pravnom znanju. Naučeni su sporove rješavati na temelju prava i u sudovima. Takva profesionalna preokupiranost uvelike ih priječi u promjenama u njihovim pristupima. Odvjetnici se prirodno osjećaju dobro kad imaju kontrolu primjenjujući ono što najbolje znaju – pravo.

Među mnogim odvjetnicima i pravnicima uopće, još uvijek u određenoj mjeri postoji nerazumijevanje, pa i u nekoliko podcjenjivanje medijacije. Ovakav pristup pojavljuje se najmanje zbog dva razloga. Prvi, najčešće jer se mnogi od njih još nisu izložili kvalitetnoj medijaciji, kao ni (kvalitetnim) edukacijama o medijaciji i zastupanju u medijaciji. Drugo, i stranke i njihovi odvjetnici, rijetko se odlučuju tražiti pomoć pri rješavanju spora u čijem rješavanju su sudjelovali, ali u njemu nisu uspjeli. Često se smatra da je angažiranje medijatora u tom trenutku priznanje da spor nisu u stanju riješiti sami. Pri tome oni pojedinačno ili zajedno nisu svjesni da nije riječ o njihovoj nesposobnosti rješenja spora, već o pristupu pri kojem pravnici i odvjetnici uvijek postupaju na jednaki i uobičajeni način sukladan njihovim tradicionalnim ulogama u kojima sve oko sebe mjere samo pravnim metrom i fokusirani su na jednostrane interes vlastitih stranaka, umjesto na interese svih sudionika spora. Gotovo je nemoguće napustiti poziciju jednostranog zagovarača vlastitog interesa ili interes svoje stranke, bez pomoći treće neutralne osobe u sredini, medijatora ili medijatorice.

Medijator je najveća dodana vrijednost neuspjelim izravnim pregovorima stranaka i njihovih odvjetnika. Zato medijacija nije alternativa parnici ili arbitraži, već neuspjelim izravnim i samostalnim pregovorima. Zato je trenutak kada izravni pregovori ne uspiju, neovisno o razlozima za to, pravo vrijeme za medijaciju i medijatora (napredno i potpomognuto pregovaranje).

Sve veći broj odvjetnika prepoznaje iznimne prednosti medijacije

Svaka generalizacija je pogrešna, pa tako i ona koja se često vezuje uz odvjetnike i medijaciju. Danas postoji veliki broj odvjetnika i odvjetnica koji u medijaciji vide sjajnu priliku za sebe i njihove stranke. Da bi medijacija dobila veći broj odvjetnika na svoju stranu, potrebno je razumjeti razloge zašto je odvjetnici prihvaćaju manje od očekivanja. Tvrdi se da se neki drže da je medijacija prijetnja njihovim interesima; neki da im medijacija pored njihovih vještina nije potrebna; neki da će njihove stranke pomisliti da ne znaju svoj posao ako joj predlože medijaciju; neki ne dovoljno poznaju medijaciju i zato se nevoljko za nju odlučuju; neki vjeruju da će sigurno uspjeti u parnici i da im ne treba dogovaranje; neki misle da je prijedlog za medijaciju znak slabosti, a neki da je medijacija čisti gubitak vremena.

S druge strane, odvjetnici novog kova ozbiljno prihvaćaju medijaciju i prepoznaju njene prednosti. I stranke i odvjetnici žude za više kontrole u sporovima. U medijaciji je mogu ostvariti u najvišem mogućem stupnju. Medijacija znači mnogo manje tenzija, više ugode i više pravde za stranke. U njoj nema rizika od nepovoljne sudske odluke i od nemogućnosti naplate troškova bilo od svoje bilo od druge stranke. Mnoge su prednosti izravnog uključivanja stranaka u medijaciju. Medijacija omogućuje iznimno brzo rješenje spora. Ona kreira visoku reputaciju za odvjetnike i dovodi ih na glas kao profesionalce koji rješavaju probleme. Zadovoljne stranke svoje odvjetnike preporučuju drugima i generiraju novi posao.

Medijacija je u najboljem interesu odvjetnika zato što je ona često u najboljem interesu njihovih stranaka.

Kad su se alternativni načini rješavanja sporova, među kojima prednjači medijacija, pojavili u SAD-u kroz kraticu ADR (Alternative Dispute Resolution), američki odvjetnici su je preimenovali u „Alarming drop of revenues“. Međutim, kada su uskoro uvidjeli kolike prednosti medijacija donosi njima i njihovim strankama, stvorili su novi slogan: „Happy clients pay their bills.“

Hrvatska udruga za mirenje (HUM) je dodijelila nagradu za najboljeg odvjetnika i najbolje odvjetničko društvo u medijaciji u 2020. Obje su ponosno prihvaćene.

33. Tko smije ili mora biti prisutan u medijaciji?2021-03-01T10:22:42+01:00

U medijaciji su najčešće prisutni medijator, stranke i njihovi punomoćnici. Odvjetnici u medijaciji nastupaju kao pravni savjetnici i zastupnici stranaka i kontroliraju je li se medijacija i konačni sporazum kreću u okvirima prava te u interesu njihovih stranaka.

U medijaciji vas pored odvjetnika mogu pratiti i druge osobe od vašeg povjerenja: članovi obitelji, prijatelji, savjetnici, stručnjaci određenog profila i dr. U medijaciji je moguće uključiti i druge osobe koje imaju određeni utjecaj na sudionike medijacije (s kojima razgovaraju i savjetuju se izvan medijacije) na rješenje spora i/ili imaju interes u njegovom rješavanju. U nju se prema potrebi mogu uključiti i eksperti (vještaci) iz područja na koje se odnosi spor radi unošenja objektivnih elemenata u sporenje. Vještak se bira u suglasnost svih stranaka i njegovo ili njeno mišljenje može prema dogovoru između stranaka biti za njih obvezujuće ili samo upućujuće.

Kad je riječ o strankama, njihova prisutnost u medijaciji je presudna za rješenje spora. Samo stranke znaju sve detalje spora; samo one znaju sve što se dogodilo između njih tijekom spora; samo one najbolje znajeu koje je rješenje za njih najbolje i jedino su one ovlaštene o tome donijeti odluku. Zato medijacija u kojoj stranke ne sudjeluju izravno i aktivno, već isključivo preko posrednika, unaprijed ima značajno smanjene izglede za postizanje nagodbe, osim u slučaju kada punomoćnici dolaze u medijaciju umjesto stranka samo radi formaliziranja dogovora postignutog izvan medijacije.

34. Kako se pripremiti za medijaciju?2021-02-08T15:14:21+01:00

Ukratko, pored kontakata i sastanka s medijatorom na kojima će vas medijator upoznati s medijacijom i predložiti vam što je potrebno kako bi ste se za medijaciju što bolje pripremili, poželjno je prije prvog zajedničkog sastanka pripremiti dvije vrste dokumentacije.

Jedna se odnosi na po vašoj ocjeni relevantnu dokumentaciju o predmetu spora (ranije sporazume, ugovore, tužbu, odgovor na tužbu, nalaze i mišljenja vještaka, presude, žalbe i sl.) te podneska s  pogledima stranke na spor, pravne pozicije te na iskazivanje spremnosti na mirno rješenje. Ova dokumentacija se priprema za potrebe protivne stranke i medijatora, a podnesak se priprema na sasvim drugačiji način od onoga za potrebe parnice. U njemu se jedna strana obraća drugoj s biranim riječima, kao partneru, ne kao protivniku. Drugu povjerljivu, poželjno je pripremiti samo za medijatorove potrebe („oči“). Medijatora ćete pisanim i sažetim putem upoznati kako gledate na spor, razloge njegovog nastanka i na moguće rješenje. Medijator sadržaj te povjerljive dokumentacije ne može podijeliti s drugom stranom, bez vašeg dopuštenja. Jednako će učiniti i druga strana.

Sadržaj i jedne i druge dokumentacije pomaže medijatoru da se pripremi za medijaciju. Osim pripremanja bitne dokumentacije vezane uz spor, trebate se zajedno sa svojim punomoćnikom pripremiti strategiju sudjelovanja u medijaciji i upravljati vašim očekivanjima. U tom pogledu od pomoći vam može biti potražiti odgovore na sljedeća pitanja:

Kako spor utječe na vaš svakodnevni život?

Koja su važna pitanja o kojima biste željeli razgovarati s drugom stranom?

Jeste li i vi na bilo koji način doprinijeli nastanku spora?

Što biste željeli kao ishod medijacije?

Što ste spremni učiniti/uložiti da postignete taj ishod?

Kako bi se spor mogao riješiti ako se u medijaciji ne sklopi nagodba?

Što mislite da druga stranka želi (ovo je samo vaše nagađanje)?

Stavite se u “cipele” druge strane i razmislite o tomu što ona očekuje.

Što drugu stranu najviše brine i bili i kako bi joj mogli u tom pogledu udovoljiti radi poticaja na putu prema zajedničkom rješenju spora?

Koje je najbolje rješenje kojem se u ovaj čas možete nadati?

Koje je najlošije rješenje do kojeg možete doći i na koje bi pristali?

Što vam je najvažnije postići tijekom medijacije?

35. Je li medijacija prikladna za kaznene postupke?2021-02-08T15:16:19+01:00

Udruga za izvansudsku nagodbu i posredovanje u kaznenom postupku u suradnji s Državnim odvjetništvom RH, provodi medijacije između žrtava kaznenih dijela i počinitelja kaznenih dijela, maloljetnika ili mlađih punoljetnika.

Medijacije u HUM-u provode se u kaznenim predmetima po privatnoj tužbi, između žrtve kaznenog dijela i počinitelja.

Povodom ostalih težih kaznenih dijela i kaznenih dijela punoljetnih osoba, za sada u Hrvatskoj nije moguće provoditi medijaciju između počinitelja i žrtve.

36. Koliko košta medijacija i tko plaća troškove?2021-03-04T10:50:39+01:00

Troškovi medijacije su mnogo niži od parničnih već i zbog toga što se medijacija započinje i okončava vrlo brzo, često na prvom i jedinom zajedničkom sastanku. Troškovi medijacije su u pravilu jednokratni i određuju prema HUM-ovom Troškovniku – https://medijacija.hr/troskovnik/.

Troškovnik previđa tri mogućnosti: bez naknade, prema Troškovniku i prema dogovoru s medijatorom. Stranke troškove mirenja snose na jednake dijelove, ako se drugačije ne sporazume.

Troškovi medijacije se u pravilu plaćaju unaprijed i njihovo plaćanje ne ovisi o tome hoće li stranke sklopiti nagodbu ili ne. U medijacijskom okruženju sudionici medijacije imaju velike izglede sklopiti nagodbu i to se događa u najvećem broju slučajeva.

37. Gdje se provode medijacije?2021-02-08T15:19:26+01:00

Medijacije se provode u prostorijama HUM-a, u Zagrebu, Kneza Mislava 12. Također, medijacije se provode i online iz udobnosti i sigurnosti domova i ureda stranaka. Online medijacija predstavlja visoki faktor uštede vremena i troškova putovanja, a u vrijeme COVID-19 krize, osigurava apsolutnu zdravstvenu sigurnost.

Medijacije se provode u vrijeme koje strankama najviše odgovara i određuje se u dogovoru s medijatorom.

HUM je od strane Ministarstva pravosuđa RH akreditirana institucija za provođenje medijacija i za edukaciju medijatora. Broji preko 700 članova. Najveći broj njih su medijatori. Oni među njima koji su ujedno i registrirani u Registru medijatora koji se vodi pri Ministarstvu pravosuđa RH, nalaze se na Listi medijatora (vidi pod 17.).

38. Kako se pokreće medijacija?2021-02-08T15:22:00+01:00

Medijacija započinje suglasnim prijedlogom za medijaciju.

Nazovite nas telefonom, sastanimo se online, javite se emailom. Rado ćemo odgovoriti na svako Vaše pitanje, posebno na ona vezana uz traženje odgovora je li medijacija prikladna baš za vas i vaš spor.

Kada se obratite HUM-u upoznat ćete nas s vašom situacijom i s onim što vas brine. Zajedno ćemo je procijeniti vašu situaciju i problem. Detaljno ćemo vam objasniti što je medijacija, što od medijacije možete očekivati i što s medijacijom možete postići.Možete nas posjetiti osobno, a postoji i mogućnost da vas po potrebi naši medijatori posjete u vašem domu ili uredu. Također možemo organizirati naš online sastanak iz sigurnosti vaših domova i ureda.

Ako ne komunicirate s drugom stranom s kojom ste u sporu ili to ne želite, predlažemo da nas upoznate s njenim kontakt podacima. Uz vašu suglasnost obratit ćemo joj se i upoznati je medijacijom i o tome što od medijacije može očekivati i što u njoj možete zajedno postići.

Ne postoje nerješivi problemi, već samo problemi koji se ne rješavaju!

Između vašeg problema i njegovog rješenja, nalazi se samo poziv na ovaj broj! Nazovite nas.

Tel/Fax: 01/ 48 11 283

E-mail: info@medijacija.hr
Tajnica HUM-a: Suzana Fugaj, mag. iur.
Uredovno vrijeme:
Ponedjeljak – četvrtak
9.00 do 15.00 sati
Petak
9.00 do 14.00 sati

Obratite nam se telefonom ili elektronskim putem za eventualna daljnja pitanja na koja u FAQ-u niste našli odgovore. Rado ćemo vam na sva njih odgovoriti, i još i više.