Medijacija u sporovima u kojima je stranka Republika Hrvatska, odnosno pravna osoba kojoj je jedini osnivač ili član, odnosno imatelj udjela u pretežitom dijelu Republika Hrvatska

Odlukom vlade RH o poticanju izvansudskog rješavanja građanskih i trgovačkih sporova u kojima je stranka Republika Hrvatska, odnosno pravna osoba kojoj je jedini osnivač ili član, odnosno imatelj udjela u pretežitom dijelu Republika Hrvatska („Narodne novine“ broj 62/16), određeno je da su primarni načini rješavanja sporova u kojima oni sudjeluju pregovori i mirenje (medijacija).

Predmet Odluke
I.

Ovom Odlukom određuju se mjere za izvansudsko rješavanje građanskih i trgovačkih sporova u kojima je stranka Republika Hrvatska, odnosno pravna osoba kojoj je jedini osnivač ili član odnosno imatelj udjela u pretežitom dijelu Republika Hrvatska.

Ovom se Odlukom uređuje osnivanje, sastav i imenovanje, zadaće i način rada Povjerenstva za izvansudsko rješavanje sporova (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo).

Cilj Odluke
II.

Cilj ove Odluke je brzo, učinkovito i odgovorno rješavanje sporova radi očuvanja poslovnih odnosa, rasterećenja poslovanja od mogućih rizika sporenja, smanjenja troškova, vremena i resursa, ostvarenja ušteda i zaštite proračuna Republike Hrvatske, sprječavanja nastanka sudskih postupaka uvijek kad je to moguće i rasterećenja pravosuđa. Sudski postupak u svim sporovima treba biti posljednja mogućnost.

Mjere za izvansudsko rješavanje sporova
III.

Tijela državne uprave i pravne osobe iz točke I. ove Odluke (u daljnjem tekstu: subjekti) dužna su preuzeti odgovornost za rješavanje vlastitih sporova i poduzeti sve mjere potrebne za sprječavanje njihovog nastanka, učinkovito upravljanje njima uz primjenu odgovarajućih izvansudskih načina rješavanja sporova.

Sprječavanje nastanka sporova
IV.

S ciljem ranog otkrivanja sporova i sprječavanja njihovog nastanka ugovori koje sklapaju subjekti trebaju posebno sadržavati odredbe koje upućuju na:
– jasnu zajedničku namjeru ugovornih strana
– način praćenja ispunjenja ugovornih obveza
– obvezu pravovremenog upozorenja na nesporazum oko tumačenja ugovora i spor
– postupak, tijela i/ili osobe zadužene za sporazumno razrješavanje nesporazuma i spora
– način prestanka ugovora
– primarno rješavanje sporova izvansudskim putem.

Za izvanugovorne odnose subjekti su dužni u okviru postojećih postupaka za rješavanje prigovora uključiti izvansudske načine rješavanja sporova.

Upravljanje sporovima
V.

S ciljem ranog rješavanja sporova subjekti ne smiju odgađati rješavanje nastalih sporova jer odgode uzrokuju zaoštravanje odnosa do razine koja ne omogućava njihovo izvansudsko rješavanje, već su dužni upravljati sporom pravovremeno, aktivno, na pozitivan način i uz podršku odgovornih osoba.

Subjekti su dužni upravljati sporovima na način da kvantificiraju nastali spor, razviju učinkovite mjerne instrumente za mjerenje troškova i koristi povezanih upotrebom različitih načina rješavanja sporova, razviju sustav upozorenja u ranim fazama nesporazuma i primjenom odgovarajućih mjera spriječe sporove u nastajanju, odrede osobu zaduženu za praćenje upravljanja sporovima, osiguraju edukaciju i motivaciju zaposlenika i upravljačkih struktura usmjerenu na primarno izvansudsko rješavanje sporova, te osiguraju podršku i suradnju između upravljačkih struktura i zaposlenika koji prate provedbu vezanu uz rješavanje nesporazuma i sporova.

Izvansudski načini rješavanja sporova
VI.

Izvansudski načini rješavanja sporova podrazumijevaju pregovore, mirenje i arbitražu.

Izbor izvansudskog načina rješavanja sporova subjekti moraju prilagoditi svakom pojedinačnom slučaju i njegovim okolnostima, osobito uzimajući u obzir složenost ugovornog ili izvanugovornog odnosa, vrijednost spora, moguće trajanje sudskog postupka i materijalne, reputacijske i druge rizike koje prijete zbog nepravovremenog rješavanja spora i odlučivanja o sporu sudskim putem.

Ugovaranje izvansudskih načina rješavanja sporova prilikom sklapanja ugovora ili nastanka izvanugovornog odnosa, omogućuje rješavanje sporova u ranoj fazi, a kod ugovornih odnosa otklanja problem uvjeravanja druge ugovorne strane oko prihvaćanja izvansudskog načina rješavanja sporova.

Subjekti će u svako doba razmotriti mogućnost rješavanja sporova nagodbom neovisno o tome vodi li se o sporovima arbitražni ili sudski postupak.

Pregovori
VII.

Subjekti su dužni uvijek prvo pokušati riješiti spor pregovorima.

Pregovore je potrebno započeti što je ranije moguće i voditi ih neovisno o tome vodi li se izvansudski ili sudski postupak.
Subjekti su dužni za pregovore imenovati svoje predstavnike.

Subjekti tijekom pregovora trebaju biti fleksibilni u izboru metoda i načina rješavanja spora imajući u vidu korist za obje strane i uvažavajući posebno pritom interese Republike Hrvatske. Interes Republike Hrvatske je pored ostaloga izbjeći uvećanje troškova i obveza kroz dugotrajno sporenje i sudski postupak u kojem se unaprijed procjenjuje da subjekt nema ozbiljnih izgleda za uspjeh.

Za rješavanje spora subjekti mogu zatražiti stručnu pomoć neovisnog stručnjaka (pravnog stručnjaka, vještaka i dr.), državnog odvjetništva ili preporuku Povjerenstva.

Mirenje
VIII.

Ako rješavanje spora pregovorima ne uspije, subjekti su dužni, ako ocijene prikladnim, pokušati riješiti spor mirenjem i kada ugovorna odredba o obveznom pokušaju rješavanja spora nije sadržana u ugovoru.

Mirenje se može provoditi neovisno o tome vodi li se o predmetu spora sudski ili arbitražni postupak.

Medijacija u navedenim sporovima po nalogu suda

Ako su obje stranke u parnici pravna osoba kojoj je jedini osnivač ili član, odnosno imatelj udjela u pretežitom dijelu Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne samouprave, sud će po primitku odgovora na tužbu uputiti stranke u medijaciju (mirenje) – čl. 186.d st. 1. i 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19).

Članak 186.d

(1) Sud može uvažavajući sve okolnosti, posebno interes stranaka i trećih osoba vezanih uz stranke te trajnost njihovih odnosa i upućenost jednih na druge, na ročištu ili izvan ročišta rješenjem uputiti stranke da u roku od osam dana pokrenu postupak mirenja ili rješenjem strankama predložiti rješavanje spora u postupku mirenja.

(8) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako su obje stranke ili dionička društva ili pravne osobe kojima je većinski član Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, sud će po primitku odgovora na tužbu uputiti stranke da u roku od osam dana pokrenu postupak mirenja.